Mihael Bađun rođen je 1996. godine u Varaždinu.
Akademski naziv magistar edukacije likovne kulture stječe 2021. godine
završivši studij Likovne kulture na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u
Zagrebu, pod mentorstvom profesorice Ines Krasić.
U
svojem radu bavi se stripom, slikarstvom i ilustracijom. Izlagao je na
dvadesetak grupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu te na tri samostalne
izložbe. Ilustrator je naslovnica knjiga, plakata javnih manifestacija, autor
je dvaju javnih murala te ilustrator slikovnice. Kreator je nekolicine kraćih
stripova koje objavljuje u domaćim i stranim publikacijama. Član je uredništva
strip-časopisa Hodači na duge staze koji periodično izdaje Akademija likovnih
umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, član je HDLU-a, živi i radi u Varaždinu, a
udruga Hrvatski autorski strip imala je čast producirati njegov prvi
strip-album – Abadon!
Pozdrav
Mihael i čestitke na prvom strip-albumu, također hvala što si ukazao povjerenje
našem kombinatu za realizaciju Abadona, no na taj nesumnjivi budući hit domaće
strip-produkcije, vratit ćemo se nešto kasnije te započeti ovaj intervju u
nešto klasičnijem tonu – kako je sve zapravo počelo? Što te privuklo stripu?
Koji su bili prvi naslovi koje si čitao? Tko se u obitelji sjetio da mi
uzmemo malom Mihaelu neki dobar strip, pa nek' dijete čita nešto, što može poći
po zlu?
Zahvaljujem
na čestitkama! Jako je lijep osjećaj biti dio ekipe HAS-a koji kontinuirano
obogaćuje domaću autorsku scenu.
Dežurni
krivac koji je pred mene stavio prvi strip je moj tata Boris. On je odrastao na
raznim strip-revijama i kiosk strip-izdanjima, a dio kolekcije koju je u
mladosti sakupio s bratom Ivicom i danas čuvamo u kući. Ne sjećam se točno
prvih naslova koje sam čitao, ali pamtim kako me u ranoj dobi posve „zapalio“
Alan Ford, i tada sam, naravno, htio crtati kao Magnus. Nešto kasnije, tata i
ja smo krenuli sakupljati Kena Parkera, njemu dragog Bonelli junaka još iz
LMS-a. Sjećam se kako smo pohodili strip-knjižare i festivale, iščekivali nove
brojeve i tražili one koji nam nedostaju od prije. Dan danas, kompletirani
serijal Kena u izdanju Libellusa/Fibre smatram draguljem naše kućne kolekcije.
Tijekom
čitateljskog sazrijevanja, jedno vrijeme su me držali američki superherojski
stripovi, a nakon toga su primat preuzeli punokrvni autorski strip albumi za
kojima i dalje redovito posežem. Svega toga zasigurno ne bi bilo bez spomenutog
tatinog angažmana tako da – tata, hvala ti!
Živiš
i radiš u Varaždinu, možeš li usporediti dostupnost i interes za strip-sadržaje
tvoje generacije s današnjim generacijama, pogotovo zato što predaješ u osnovnoj
školi Petrijanec?
U
Varaždinu moram pohvaliti gradsku knjižnicu „Metel Ožegović“ koja ima izvrsnu
ponudu stripova koju redovito nadopunjuje novim naslovima. Na taj su način
strip kao medij učinili vrlo dostupnim, što je odlična stvar za sve
zainteresirane čitatelje, pogotovo mlađe generacije koje si ne mogu samo tako
priuštiti neki strip koji ih zanima.
Od
osnovnoškolskih dana sam pohodio knjižnicu i „gutao“ strip za stripom. Ne mogu
reći da je moja generacija bila nešto posebno zagrijana za stripove za vrijeme
osnovne i srednje škole, ali danas, kada smo došli u „ozbiljnije“ godine,
primjećujem porast interesa za strip. U zadnje vrijeme, nerijetko se nađem u
situaciji da s prijateljima, vršnjacima pričam o stripovima. To su uglavnom
ljudi koji nisu čitali stripove od dječje dobi poput mene, već su se s njima
upoznali u svojim dvadesetima.
Današnje
generacije djece žive u suvremenom dobu gdje od malena odrastaju uz brojne
digitalne tekovine i to se na njima jasno vidi. Po mojem sudu, osjetan je manji
interes za tiskane, fizičke forme. Ipak, upravo zbog dostupnosti informacija i
društvenih mreža, ne mogu reći da današnje generacije nisu upoznate sa stripom,
što se posebice vidi po velikom interesu za mange i anime serijale. Strip je
naglašeno vizualni medij i to se djeci sviđa. Smatram da stripovi mogu biti
odlična početna točka za razvijanje ljubavi prema čitanju općenito, što je
zalog za budućnost i razvijanje dječjih potencijala. Preduvjet tome su,
stripovima primjerenim učenicima, dobro opremljene školske i gradske knjižnice
te aktivno poticanje djece na čitanje.
Član
si uredništva Hodača na duge staze, podlista Škole hodanja pa bih
te molio da predstaviš i ta dva koncepta koje je osmislila Irena Jukić Pranjić,
pogotovo iz razloga što je njena preporuka odigrala ključnu ulogu u povezivanju
tebe kao autora i nas kao produkcije, zajedno s festivalom OHOHO gdje je pao
ključni dogovor…
Irena
Jukić Pranjić odrađuje sjajan posao na Akademiji likovnih umjetnosti
Sveučilišta u Zagrebu, a upisivanje izbornih predmeta Strip 1 i Strip
2 bila je najbolja moguća odluka koju sam napravio tijekom studija.
Predmete karakteriziraju svrsishodni zadaci, teorijsko upoznavanje škola i
stilove te, meni najdraži aspekt, relevantni gosti iz svijeta stripa. Sve
navedeno omogućilo mi je sazrijevanje kao likovnjaku u doba studija, kada sam
bio u potentnoj fazi izgradnje vlastitog stila.
Ovdje
svakako treba spomenuti i fantastičnu prof. Ines Krasić, te njen kontinuirani
angažman, entuzijazam i borbu za strip u okvirima visokog obrazovanja, o čemu
bi se mogla napisati enciklopedija. Profesorica Krasić bila je moja mentorica
na diplomskom studiju, a to je čast koju ću vječno pamtiti. Irena i Ines nisu
samo renomirane, vrhunske umjetnice i ostvarene nastavnice, već osobe kojima je
iskreno stalo te koje su spremne pomoći bez zadrške, što je možda i njihova
najveća kvaliteta.
Na
predmetima Strip 1 i Strip 2 svake godine nastane velik broj studentskih
stripova kraće forme. Zbog toga je, s akademskom godinom 2016./17., pokrenuta
izvrsna inicijativa strip-fanzina pod nazivom Škola hodanja, pod
nakladom Akademije. Svaki broj fanzina vezan je uz određenu akademsku
godinu, a okuplja ponajbolja strip-ostvarenja studenata koji su te godine
polazili izborne predmete Strip 1 i Strip 2. Fanzini nude jasan
pregled strip-stvaralaštva i fascinantan su uvid u strip-praksu studenata.
Podlist Hodači na duge staze ide korak dalje, a sadrži stripove autora
koji su se i nakon polaganja izbornih predmeta nastavili baviti stripom.
O
kvaliteti samih izdanja dovoljno govori činjenica kako su 2023. godine Škola
hodanja i pripadajući podlist Hodači na duge staze nagrađeni na Supertoon
festivalu animacije i stripa u kategoriji strip-časopisa. Od ove godine
postao sam članom uredništva Hodača i to mi zaista imponira. Stvarno je zanimljivo
pratiti nastanak novog broja, čitati stripove autora i kolega koje cijenim te
biti aktivno uključen u cjelokupan proces. Veselim se predstavljanju i
promociji novog broja u doglednoj budućnosti!
Postoji
li kakav strip-kružok u Varaždinu? Uz tebe, u našoj bazi autora iz Varaždina,
nalaze se i dvije autorice, Ivana Geček, redovna suradnica časopisa
Strip-Prefiks i OHOHO-zina, a u aktualnom broj Strip-Prefiksa objavili smo i
strip Lane Deković. To je već solidna brojčica aktualnih autora pa se naravno
postavlja pitanje dali bi vas troje uz neku koordinaciju ostale ekipe
upriličili 24-satno crtanje stripa i u Varaždinu?
Potencijal
postoji!
Ivanu
Geček poznajem od srednje škole, ista smo generacija. Iako je ona završila
Akademiju u Rijeci, a ja u Zagrebu, redovito pratim njezina postignuća na
području stripa. Posjeduje odličan i prepoznatljiv stil, a njeni stripovi su
redovito objavljivani u sada već brojnim publikacijama na čemu joj iskreno
čestitam. Lanu Deković nažalost ne poznajem osobno, ali drago mi je da se još
jedna mlada osoba aktivno bavi stripom.
Nedavno
je u Varaždinu bila postavljena odlična izložba radova Nikole Majnarića-Bača
(1975. – 2004.), varaždinskog predstavnika strip-scene devedesetih i autora
brojnih underground stripova. Nakon njegove smrti, počinje razdoblje
nekog zatišja. Sada se situacija mijenja pa se u Varaždinu opet razvija nešto
što bi uskoro mogli nazvati „strip-scenom“ pa mislim da priključivanje 24-satnom
crtanju stripa ili organizacija kakvog strip-festivalčića postaju sasvim
realne opcije. Why not?
Kako
je nastala ideja za stvaranje Abadona? Koliko se to dugo kuhalo? Scenarij
potpisuješ zajedno s Denisom Vedakom, dok je crtački aspekt u potpunosti tvoje
autorsko djelo, pa bih te molio da i njega predstaviš kao suradnika i
prijatelja…
„Projekt
Abadon“ započeo je 2017. godine u varaždinskom kafiću Kaktoos, pred kraj
uobičajenog subotnjeg izlaska. Tada je Denis Vedak, vjerojatno potaknut našim
čestim filmskim razgovorima, a zasigurno zbog previše piva u organizmu, odlučio
sa mnom podijeliti ideju za scenarij koju je osmislio. Naizgled nevina ideja u
kasnim noćnim satima, prerasla je u dogovor da ćemo se zajedno okušati u
pisanju filmskog scenarija. Premisa je bila jednostavna: dva detektiva, svaki
sa svojim životnim križem, u lovu na serijskog ubojicu. Na kraju, obavezan
neočekivani twist u radnji. Želja nije bila stvoriti nešto neviđeno, već
da unutar poznatih okvira, koje su u kriminalističkom žanru postavili nama
omiljeni filmovi poput Sedam (1995.) ili Privedite osumnjičene (1995.),
kreiramo svoju, autorsku priču.
Denis
i ja smo, uz fakultetske obaveze, dvije godine razrađivali scenarij koji je u
svojem finalnom obliku imao 156 stranica dramskog teksta. Na diplomskom studiju
pala mi je na pamet ideja da se taj filmski scenarij adaptira u strip, što je
Denis prihvatio. S vremenskim odmakom, jer puno je vremena prošlo od te početne
2017., scenarij svakako posjeduje neke mladenačke boljke, ali svejedno mislim
da smo odradili konkretan posao na koji možemo biti ponosni.
Denis
Vedak rođen je u Varaždinu 1996. godine, a upoznali smo se na Prvoj gimnaziji
Varaždin gdje smo išli u isti razred. Zajedno smo izlazili, izvodili gluposti,
vikendima haklali na sportskim terenima... Denis je diplomirao 2021. godine na
Geotehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a ljubav prema filmovima i
pisanju pojavila mu se paralelno s početkom studija. Iako inženjerske struke,
film i pisanje ubrzo postaju vrlo bitan faktor u njegovom životu. Zajednički
interesi uvode nas u „projekt Abadon“, u sklopu kojeg je Denis ujedno i
suorganizator dviju izložbi u galeriji Crta u Zagrebu i galeriji Zlati
ajngel u Varaždinu, na kojima je predstavljen proces rada na Abadonu. Iako
mi Denča redovito ide na živce, sjetim se s vremena na vrijeme kako je on
idejni začetnik projekta pa ga ponovno zavolim k'o brata!
Koristim
priliku da zahvalim i svima onima koji su na razne načine omogućili nastanak
ovog izdanja, a to su: moji roditelji, Ines Krasić, Lara Brezovec, Irena Jukić
Pranjić, Vjekoslav Đaniš, Marko Šunjić, Miroslav Cmuk, Zlatan Vehabović, Goran
Sudžuka, ujak Siniša, stric Ivica, Saša Paprić i Korin(a) Hunjak. Hvala vam od
srca!
Vraćaš
se na CRŠ ZCC 2024., na kojem si osvojio nagradu Mladi lav 2010., kao učenik
osmog razreda, sa svojim prvim strip-albumom, pa kako bi najavio publici
Abadon? Što mogu očekivati? Ujedno, mala zanimljivost, ti si drugi po redu
Mladi lav kojem smo izdali strip-album, prvi je Domagoj Rapčak s albumom Mzungu
Luka… Po svemu sudeći, ta nagrada zaista i jest motivacijski čimbenik
buduće produkcije.
Baš
smo nekidan tata i ja šetali šumom i brali divlje šparoge kad mi odjednom kaže:
„Ako se ne varam, ti budeš prvi Mladi lav koji objavljuje svoj strip-album?“
Tada pokazujem svoje poznavanje scene, malo glumatam, pa navodim Domagoja
Rapčaka koji je to ostvario prije mene. Smatram da je nagrada Mladi lav svakako
poticajna, a sam natječaj mogućnost da se mlade generacije okušaju u izradi
stripa prema konkretnoj temi.
Još
jedan fun-fact za nagradu Mladi lav iz 2010., opet je vezana uz tatu. Na
dodjeli nagrade, na pitanje kako sam uspio nacrtati tako dobar strip, odgovaram
nespretno s: „Tata mi je pomogel.“ Ispalo je kao da je tata crtao umjesto mene,
iako sam taj strip sam od početka do kraja izradio sasvim sam. Tata mi je
pomogao sa savjetima tijekom izrade, a ja to nisam uspio dobro sročiti na
dodjeli. Danas se sjetimo te anegdote pa se nasmijemo iz duše.
Strip-album Abadon
najavljujem kao priču o mržnji u osam poglavlja, jer je to suština
same priče. Radnja Abadona prati Marina i Dejana, dvojicu policijskih
inspektora u lovu na serijskog ubojicu, samoprozvanog Abadona – anđela bezdana.
Abadon je mračna, napeta priča o hladnokrvnom ubojici koji je brutalan,
ali i neuhvatljiv. Kada grad zadesi novi mučan slučaj ubojstva, Marin odmah
shvaća kako je riječ o ubojici koji je prije deset godina djelovao pa
onda naglo nestao, ostavivši iza sebe više žrtava. Zvijer u ljudskom obličju
kreće u novi, smrtonosni pohod, a istražiteljski dvojac nastoji mu stati na
kraj i prekinuti psihopatove ubilačke namjere.
Strip
sam crtao, odnosno točnije slikao, pune dvije godine. Odabrao sam slikarske
tehnike te mali broj površinski velikih kadrova po pojedinoj tabli kako bi
uspješno prenio gustu, mračnu atmosferu koja prožima scenarij. Svaka tabla Abadona
s čitateljem prvenstveno komunicira putem slike, dok je tekst lišen
didaskalijskog opisivanja, te dodan u svrhu davanja glasa likovima. O Abadonu
bih stvarno mogao pisati u nedogled, ali mislim da je ovo dovoljno za
najavu jer bih volio da se prvi dojam ipak prvenstveno ostvari čitanjem ovog
strip-albuma. Pregledne općenite informacije, kao i kratak preview strip-albuma,
mogu se naći na web-stranici www.abadon.hr
koja je otvorena za potrebe najave izdanja.
Nadam
se da će strip pronaći svoju publiku, a premijerno predstavljanje na CRŠ-u nudi
priliku da od autora saznate još pokoji sočan detalj o nastanku stripa te da od
crtača dobijete loš crtež na organiziranom crtanju za publiku. To je prilika
koja se ne propušta!
Abadon
je ujedno podnaslovljen „knjiga prva“, iako se u potpunosti može
smatrati samostalnom zaokruženom pričom, no koliko nas knjiga očekuje te kada?
Napisao
sam da je kod Abadona riječ o priči o mržnji u osam poglavlja. Prva
knjiga Abadona donosi prva četiri poglavlja, a knjiga druga publici
će predstaviti preostalih četiri koji zaključuju priču. Važno je napomenuti da knjiga
prva predstavlja zaokruženu cjelinu, ali završava sa svojevrsnim cliffhangerom
kojim nastojim čitatelje zainteresirati za nastavak.
Izrada
stripa slikarskim tehnikama dugotrajan je proces, no svjestan sam kako odmak
između prve i druge knjige ne smije biti prevelik. Teško je najaviti koliko će
točno vremena trebati, ali mislim da se kroz dvije godine može očekivati
kompletirana priča. Rasprodaja prve knjige i interes publike zasigurno bi
ubrzali proces nastanka druge!
Abadon
će doživjeti promocijski ciklus, pa možemo iskoristiti i ovu priliku te
najaviti veliku promociju u Varaždinu…
Volio bih napraviti konkretnu „turneju“ Abadona
da čim većem broju čitatelja približim ovaj naslov, a nakon Zagreba
planirana su predstavljanja u Varaždinu, Rijeci, Karlovcu i potencijalno
Splitu.
Velika promocija u rodnom Varaždinu
dogovorena je za 23. 5. s početkom u 18:00h u gradskoj knjižnici i čitaonici Metel
Ožegović. Lijep prostor moderne knjižnice može primiti velik broj ljudi, a
mi autori ćemo si dati truda da publici predstavimo strip-album na najbolji
mogući način. Dugo smo čekali taj trenutak, ali sada je napokon došlo vrijeme
za ubiranje plodova rada. Nadam se velikom odazivu, dobroj atmosferi i druženju
uz drage ljude. Vidimo se!
Napomena uredništva:
Na žalost, stvari ponekad ne idu željenim smjerom, pa je tako, zbog okolnosti izvan naše kontrole Abadon zapeo u tisku, stoga ćemo na CRŠ-u imati tek ogledne primjerke albuma. Ovim putem se ispričavamo publici zbog propusta, a po dostupnosti albuma ćemo pravovremeno izvijestiti publiku.
Do tada, pročitajte prve 24 stranice stripa putem slijedeće poveznice:
