Ususret Zagreb Comic Conu, na kojem će se, udruga Hrvatski autorski strip, predstaviti s dva strip-albuma, iz svoje produkcije, jedan od strip-albuma, "Cvijeće na šanku", odlučili smo najaviti publici putem intervjua s autorom. Sama promocija, na festivalu, održat će se u subotu, 26. rujna, s početkom u 14 sati, u Tvornici kulture, strip-album ima 82 stranice, koštat će 70 kuna, a o čemu se tu sve zapravo radi, pročitajte u narednim recima...
Kako se jedan nagrađivani akademski kipar, a k tome i profesor na UOAS s
doktoratom, pisac knjiga i
stručnih tekstova iz područja povijesti umjetnosti, našao u situaciji da
mu za koji dan iz tiska izlazi prvi strip-album?
Pa,
multimedijalnost je u suvremenoj umjetnosti više pravilo nego iznimka, kako u
suvremenoj tako i u proteklim razdobljima. Možda je u mom slučaju neobična
kombinacija spomeničke plastike koju trpaju u visoku kulturu i stripa koji
pripada popularnoj kulturi. Iako, i te podjele su anakrone, odavno je popularna
penetrirala u visoku i vice versa. Uglavnom, osjetio sam potrebu za brzim
komentarom, za nečim manje strukturiranim od djela koje radim i knjiga koje
pišem. Svoje stripove doživljavam više kao poeziju, izbačaj na dah, u smislu
manje racionalizacije i pripreme.
Zašto „Cvijeće na šanku“?
Svidjela mi se ta
instalacija koju sam jedanput vidio. Podsjetila me na Comte de Lautreamontovu definiciju nadrealizma (susret
kišobrana i šivaće mašine na operacijskom stolu). Istovremeno sam htio i
asocijaciju na Baudelaireovo "Cvijeće zla".
U „Cvijeću na šanku“ obrađuješ niz tema, forma ide od nadrealnog do
poetskog, također tu su i introspektivni kritički osvrti, zatim osvrti na
daleku i bližu prošlost. Što je bila misao vodilja prilikom odabira tema, koje
su zaista sveobuhvatne?
Autobiografski
elementi mi služe kao baza, svoju malu povijest ubacujem u velike povijesne
događaje, povećavajući tako i svoj značaj. Autobiografski elementi su samo baza koju nadograđujem u svim vremenskim i
prostornim horizontalama i vertikalama krećući se iz sadašnjosti u prošlost i
budućnost. Istovremeno, nije mi bitno da je faktički precizno, bez problema
skrećem u neistinu ili laž odnosno maštu ukoliko se pojave dramaturške potrebe.
Radnja je smještena
na dva mjesta; Pelješac na koje ljetujem i naravno, Osijek u kojem živim. U
stripu pokušavam, poput srednjovjekovnih ljetopisaca portretirati suvremenike,
kako prijatelje, tako i osobe iz javnog života.
Ovaj strip je prvenstveno
zamišljen da budu na Facebooku, gdje sam osjetio potrebu za društvenim
komentarom, jer sam do tada samo bio pasivno-voajerski prisutan. Forma od jedne
strip table je idealna za taj brzi medij - za skrolanje.
Donekle sličnu formu stripu, ili inspiriranu stripom, mogli smo vidjeti i prije
u tvojim radovima, pogotovo u izložbi Tihomir&Budimir Komrad Kunst Workers, dali se tu mogu naći neki
počeci ili barem namjera za radom na stripu? Svakako je u toj izložbi prisutna
komponenta sekvencionalne naracije…
Tihomir&Budimir KKW, su projekt koji je proizašao iz samog druženja, kolega Dražen Budimir i ja smo dijelili atelje gdje smo pričali o životu i umjetnosti i pili pivo, a na kraju smo se počeli i slikati kako pijemo pivo. Riječ je o seriji plakata za lažne događaje, promocije knjiga, izložbe, tribine itd. u kojima pokušavamo izgledati i biti sve suprotno od Gileberta&Georga koji su nam referenca. U svakom slučaju to je bila dobra crtačka priprema za stripove koje ću kasnije raditi.
Kako izgleda tvoj stvaralački proces
u izradi stripova, sama mehanika?
U scenarističkom smislu, čitam puno poezije. Količinski, strip od jedne
table kao mikro-esej i pjesma su slični. Treba ispričati cijelu priču u 10
rečenica, tu mi je poezija inspirativna i strukturalno srodna.
U likovnom smislu, imam najkompliciraniju metodu na svijetu, u kojoj se složim i olovkom i tušem i tabletom i fotomontažom itd. Uglavnom, sam sam sebi zakomplicirao život.
Predstoji nam zanimljivo razdoblje,
Cvijeće na šanku će imati svoju premijeru na Zagreb Comic Conu, koji ove godine
počiva isključivo na radu domaćih izdavača i autora. Što misliš kakva će biti
reakcija publike na tvoj strip-album?
Sa reakcijama sam se već susreo na facebooku. 60 lajkova i 3 srca su moj vrh. Nisam se nikada zavaravao da bi ova vrsta stripa mogla biti nešto popularno. Iako, tko zna, možda se i iznenadim.
Na kraju, još malo o našem šoru, ako
preživimo promociju na Zagreb Comic Conu, imaš li neke ideje kada i kako se
predstaviti osječkoj publici?
Imam puno ideja, ali sve uključuju vatromet, hostese i ludu vožnju.
Drugim riječima nemam pojma. Smislit ćemo nešto usput.
Nekoliko tabli iz strip-albuma "Cvijeće na šanku"
Rođen 1975. godine u Našicama. Godine 2000. diplomirao na Kiparskom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Stanka Jančića. 1998. godine boravi na Indiana University of Pennsylvania u klasi prof. Jima Nestora (projekt razmjene studenata ALU i IUP). 2013. godine doktorirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu pod mentorstvom prof. Stjepana Gračana i prof. Leonide Kovač. Izlaže od 1998. godine na skupnim i samostalnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Do sada je objavio jednu knjigu Torta i bronca / traktat o ulozi skulpture u javnom prostoru, u izdanju MLU Osijek, 2013. Dobitnik je nagrade Ex aequo na 22. slavonskom biennalu, jedne od tri jednakovrijedne nagrade na XI. trijenalu hrvatskog kiparstva i posebnog priznanja AICA-e (Međunarodno društvo likovnih kritičara). Zaposlen kao izv. prof. na Umjetničkoj akademiji u Osijeku (Kolegij kiparstvo) od 2005. godine. Član je HDLU-a Osijek od 2000. godine. Živi i radi u Osijeku.
Značajnije nagrade: 2010. Osijek, Ex aequo, 22. Slavonsko biennale 2012. Zagreb, jedna od tri jednakovrijedne nagrade na XI. trijenalu hrvatskog kiparstva 2012. Zagreb, posebno priznanja AICA-e (Međunarodno društvo likovnih kritičara, hrvatska sekcija) na istom trijenalu. 2018. Split, posebno priznanje, 40. Splitski salon.
Razgovarao: Saša Paprić
Nema komentara:
Objavi komentar