četvrtak, 18. travnja 2024.

Anđeo beznađa pohodi CRŠ

 


Mihael Bađun rođen je 1996. godine u Varaždinu. Akademski naziv magistar edukacije likovne kulture stječe 2021. godine završivši studij Likovne kulture na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, pod mentorstvom profesorice Ines Krasić.
 
U svojem radu bavi se stripom, slikarstvom i ilustracijom. Izlagao je na dvadesetak grupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu te na tri samostalne izložbe. Ilustrator je naslovnica knjiga, plakata javnih manifestacija, autor je dvaju javnih murala te ilustrator slikovnice. Kreator je nekolicine kraćih stripova koje objavljuje u domaćim i stranim publikacijama. Član je uredništva strip-časopisa Hodači na duge staze koji periodično izdaje Akademija likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, član je HDLU-a, živi i radi u Varaždinu, a udruga Hrvatski autorski strip imala je čast producirati njegov prvi strip-album – Abadon!


Pozdrav Mihael i čestitke na prvom strip-albumu, također hvala što si ukazao povjerenje našem kombinatu za realizaciju Abadona, no na taj nesumnjivi budući hit domaće strip-produkcije, vratit ćemo se nešto kasnije te započeti ovaj intervju u nešto klasičnijem tonu – kako je sve zapravo počelo? Što te privuklo stripu? Koji su bili prvi naslovi koje si čitao? Tko se u obitelji sjetio da mi uzmemo malom Mihaelu neki dobar strip, pa nek' dijete čita nešto, što može poći po zlu?


Zahvaljujem na čestitkama! Jako je lijep osjećaj biti dio ekipe HAS-a koji kontinuirano obogaćuje domaću autorsku scenu.

Dežurni krivac koji je pred mene stavio prvi strip je moj tata Boris. On je odrastao na raznim strip-revijama i kiosk strip-izdanjima, a dio kolekcije koju je u mladosti sakupio s bratom Ivicom i danas čuvamo u kući. Ne sjećam se točno prvih naslova koje sam čitao, ali pamtim kako me u ranoj dobi posve „zapalio“ Alan Ford, i tada sam, naravno, htio crtati kao Magnus. Nešto kasnije, tata i ja smo krenuli sakupljati Kena Parkera, njemu dragog Bonelli junaka još iz LMS-a. Sjećam se kako smo pohodili strip-knjižare i festivale, iščekivali nove brojeve i tražili one koji nam nedostaju od prije. Dan danas, kompletirani serijal Kena u izdanju Libellusa/Fibre smatram draguljem naše kućne kolekcije.

Tijekom čitateljskog sazrijevanja, jedno vrijeme su me držali američki superherojski stripovi, a nakon toga su primat preuzeli punokrvni autorski strip albumi za kojima i dalje redovito posežem. Svega toga zasigurno ne bi bilo bez spomenutog tatinog angažmana tako da – tata, hvala ti!


Živiš i radiš u Varaždinu, možeš li usporediti dostupnost i interes za strip-sadržaje tvoje generacije s današnjim generacijama, pogotovo zato što predaješ u osnovnoj školi Petrijanec?


U Varaždinu moram pohvaliti gradsku knjižnicu „Metel Ožegović“ koja ima izvrsnu ponudu stripova koju redovito nadopunjuje novim naslovima. Na taj su način strip kao medij učinili vrlo dostupnim, što je odlična stvar za sve zainteresirane čitatelje, pogotovo mlađe generacije koje si ne mogu samo tako priuštiti neki strip koji ih zanima.

Od osnovnoškolskih dana sam pohodio knjižnicu i „gutao“ strip za stripom. Ne mogu reći da je moja generacija bila nešto posebno zagrijana za stripove za vrijeme osnovne i srednje škole, ali danas, kada smo došli u „ozbiljnije“ godine, primjećujem porast interesa za strip. U zadnje vrijeme, nerijetko se nađem u situaciji da s prijateljima, vršnjacima pričam o stripovima. To su uglavnom ljudi koji nisu čitali stripove od dječje dobi poput mene, već su se s njima upoznali u svojim dvadesetima.

Današnje generacije djece žive u suvremenom dobu gdje od malena odrastaju uz brojne digitalne tekovine i to se na njima jasno vidi. Po mojem sudu, osjetan je manji interes za tiskane, fizičke forme. Ipak, upravo zbog dostupnosti informacija i društvenih mreža, ne mogu reći da današnje generacije nisu upoznate sa stripom, što se posebice vidi po velikom interesu za mange i anime serijale. Strip je naglašeno vizualni medij i to se djeci sviđa. Smatram da stripovi mogu biti odlična početna točka za razvijanje ljubavi prema čitanju općenito, što je zalog za budućnost i razvijanje dječjih potencijala. Preduvjet tome su, stripovima primjerenim učenicima, dobro opremljene školske i gradske knjižnice te aktivno poticanje djece na čitanje.


Član si uredništva Hodača na duge staze, podlista Škole hodanja pa bih te molio da predstaviš i ta dva koncepta koje je osmislila Irena Jukić Pranjić, pogotovo iz razloga što je njena preporuka odigrala ključnu ulogu u povezivanju tebe kao autora i nas kao produkcije, zajedno s festivalom OHOHO gdje je pao ključni dogovor…


Irena Jukić Pranjić odrađuje sjajan posao na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, a upisivanje izbornih predmeta Strip 1 i Strip 2 bila je najbolja moguća odluka koju sam napravio tijekom studija. Predmete karakteriziraju svrsishodni zadaci, teorijsko upoznavanje škola i stilove te, meni najdraži aspekt, relevantni gosti iz svijeta stripa. Sve navedeno omogućilo mi je sazrijevanje kao likovnjaku u doba studija, kada sam bio u potentnoj fazi izgradnje vlastitog stila.

Ovdje svakako treba spomenuti i fantastičnu prof. Ines Krasić, te njen kontinuirani angažman, entuzijazam i borbu za strip u okvirima visokog obrazovanja, o čemu bi se mogla napisati enciklopedija. Profesorica Krasić bila je moja mentorica na diplomskom studiju, a to je čast koju ću vječno pamtiti. Irena i Ines nisu samo renomirane, vrhunske umjetnice i ostvarene nastavnice, već osobe kojima je iskreno stalo te koje su spremne pomoći bez zadrške, što je možda i njihova najveća kvaliteta.

Na predmetima Strip 1 i Strip 2 svake godine nastane velik broj studentskih stripova kraće forme. Zbog toga je, s akademskom godinom 2016./17., pokrenuta izvrsna inicijativa strip-fanzina pod nazivom Škola hodanja, pod nakladom Akademije. Svaki broj fanzina vezan je uz određenu akademsku godinu, a okuplja ponajbolja strip-ostvarenja studenata koji su te godine polazili izborne predmete Strip 1 i Strip 2. Fanzini nude jasan pregled strip-stvaralaštva i fascinantan su uvid u strip-praksu studenata. Podlist Hodači na duge staze ide korak dalje, a sadrži stripove autora koji su se i nakon polaganja izbornih predmeta nastavili baviti stripom.

O kvaliteti samih izdanja dovoljno govori činjenica kako su 2023. godine Škola hodanja i pripadajući podlist Hodači na duge staze nagrađeni na Supertoon festivalu animacije i stripa u kategoriji strip-časopisa. Od ove godine postao sam članom uredništva Hodača i to mi zaista imponira. Stvarno je zanimljivo pratiti nastanak novog broja, čitati stripove autora i kolega koje cijenim te biti aktivno uključen u cjelokupan proces. Veselim se predstavljanju i promociji novog broja u doglednoj budućnosti!


Postoji li kakav strip-kružok u Varaždinu? Uz tebe, u našoj bazi autora iz Varaždina, nalaze se i dvije autorice, Ivana Geček, redovna suradnica časopisa Strip-Prefiks i OHOHO-zina, a u aktualnom broj Strip-Prefiksa objavili smo i strip Lane Deković. To je već solidna brojčica aktualnih autora pa se naravno postavlja pitanje dali bi vas troje uz neku koordinaciju ostale ekipe upriličili 24-satno crtanje stripa i u Varaždinu? 


Potencijal postoji!

Ivanu Geček poznajem od srednje škole, ista smo generacija. Iako je ona završila Akademiju u Rijeci, a ja u Zagrebu, redovito pratim njezina postignuća na području stripa. Posjeduje odličan i prepoznatljiv stil, a njeni stripovi su redovito objavljivani u sada već brojnim publikacijama na čemu joj iskreno čestitam. Lanu Deković nažalost ne poznajem osobno, ali drago mi je da se još jedna mlada osoba aktivno bavi stripom.

Nedavno je u Varaždinu bila postavljena odlična izložba radova Nikole Majnarića-Bača (1975. – 2004.), varaždinskog predstavnika strip-scene devedesetih i autora brojnih underground stripova. Nakon njegove smrti, počinje razdoblje nekog zatišja. Sada se situacija mijenja pa se u Varaždinu opet razvija nešto što bi uskoro mogli nazvati „strip-scenom“ pa mislim da priključivanje 24-satnom crtanju stripa ili organizacija kakvog strip-festivalčića postaju sasvim realne opcije. Why not? 


Kako je nastala ideja za stvaranje Abadona? Koliko se to dugo kuhalo? Scenarij potpisuješ zajedno s Denisom Vedakom, dok je crtački aspekt u potpunosti tvoje autorsko djelo, pa bih te molio da i njega predstaviš kao suradnika i prijatelja…


„Projekt Abadon“ započeo je 2017. godine u varaždinskom kafiću Kaktoos, pred kraj uobičajenog subotnjeg izlaska. Tada je Denis Vedak, vjerojatno potaknut našim čestim filmskim razgovorima, a zasigurno zbog previše piva u organizmu, odlučio sa mnom podijeliti ideju za scenarij koju je osmislio. Naizgled nevina ideja u kasnim noćnim satima, prerasla je u dogovor da ćemo se zajedno okušati u pisanju filmskog scenarija. Premisa je bila jednostavna: dva detektiva, svaki sa svojim životnim križem, u lovu na serijskog ubojicu. Na kraju, obavezan neočekivani twist u radnji. Želja nije bila stvoriti nešto neviđeno, već da unutar poznatih okvira, koje su u kriminalističkom žanru postavili nama omiljeni filmovi poput Sedam (1995.) ili Privedite osumnjičene (1995.), kreiramo svoju, autorsku priču.

Denis i ja smo, uz fakultetske obaveze, dvije godine razrađivali scenarij koji je u svojem finalnom obliku imao 156 stranica dramskog teksta. Na diplomskom studiju pala mi je na pamet ideja da se taj filmski scenarij adaptira u strip, što je Denis prihvatio. S vremenskim odmakom, jer puno je vremena prošlo od te početne 2017., scenarij svakako posjeduje neke mladenačke boljke, ali svejedno mislim da smo odradili konkretan posao na koji možemo biti ponosni.

Denis Vedak rođen je u Varaždinu 1996. godine, a upoznali smo se na Prvoj gimnaziji Varaždin gdje smo išli u isti razred. Zajedno smo izlazili, izvodili gluposti, vikendima haklali na sportskim terenima... Denis je diplomirao 2021. godine na Geotehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a ljubav prema filmovima i pisanju pojavila mu se paralelno s početkom studija. Iako inženjerske struke, film i pisanje ubrzo postaju vrlo bitan faktor u njegovom životu. Zajednički interesi uvode nas u „projekt Abadon“, u sklopu kojeg je Denis ujedno i suorganizator dviju izložbi u galeriji Crta u Zagrebu i galeriji Zlati ajngel u Varaždinu, na kojima je predstavljen proces rada na Abadonu. Iako mi Denča redovito ide na živce, sjetim se s vremena na vrijeme kako je on idejni začetnik projekta pa ga ponovno zavolim k'o brata!

Koristim priliku da zahvalim i svima onima koji su na razne načine omogućili nastanak ovog izdanja, a to su: moji roditelji, Ines Krasić, Lara Brezovec, Irena Jukić Pranjić, Vjekoslav Đaniš, Marko Šunjić, Miroslav Cmuk, Zlatan Vehabović, Goran Sudžuka, ujak Siniša, stric Ivica, Saša Paprić i Korin(a) Hunjak. Hvala vam od srca!


Vraćaš se na CRŠ ZCC 2024., na kojem si osvojio nagradu Mladi lav 2010., kao učenik osmog razreda, sa svojim prvim strip-albumom, pa kako bi najavio publici Abadon? Što mogu očekivati? Ujedno, mala zanimljivost, ti si drugi po redu Mladi lav kojem smo izdali strip-album, prvi je Domagoj Rapčak s albumom Mzungu Luka… Po svemu sudeći, ta nagrada zaista i jest motivacijski čimbenik buduće produkcije.


Baš smo nekidan tata i ja šetali šumom i brali divlje šparoge kad mi odjednom kaže: „Ako se ne varam, ti budeš prvi Mladi lav koji objavljuje svoj strip-album?“ Tada pokazujem svoje poznavanje scene, malo glumatam, pa navodim Domagoja Rapčaka koji je to ostvario prije mene. Smatram da je nagrada Mladi lav svakako poticajna, a sam natječaj mogućnost da se mlade generacije okušaju u izradi stripa prema konkretnoj temi.

Još jedan fun-fact za nagradu Mladi lav iz 2010., opet je vezana uz tatu. Na dodjeli nagrade, na pitanje kako sam uspio nacrtati tako dobar strip, odgovaram nespretno s: „Tata mi je pomogel.“ Ispalo je kao da je tata crtao umjesto mene, iako sam taj strip sam od početka do kraja izradio sasvim sam. Tata mi je pomogao sa savjetima tijekom izrade, a ja to nisam uspio dobro sročiti na dodjeli. Danas se sjetimo te anegdote pa se nasmijemo iz duše.

Strip-album Abadon najavljujem kao priču o mržnji u osam poglavlja, jer je to suština same priče. Radnja Abadona prati Marina i Dejana, dvojicu policijskih inspektora u lovu na serijskog ubojicu, samoprozvanog Abadona – anđela bezdana. Abadon je mračna, napeta priča o hladnokrvnom ubojici koji je brutalan, ali i neuhvatljiv. Kada grad zadesi novi mučan slučaj ubojstva, Marin odmah shvaća kako je riječ o ubojici koji je prije deset godina djelovao pa onda naglo nestao, ostavivši iza sebe više žrtava. Zvijer u ljudskom obličju kreće u novi, smrtonosni pohod, a istražiteljski dvojac nastoji mu stati na kraj i prekinuti psihopatove ubilačke namjere.

Strip sam crtao, odnosno točnije slikao, pune dvije godine. Odabrao sam slikarske tehnike te mali broj površinski velikih kadrova po pojedinoj tabli kako bi uspješno prenio gustu, mračnu atmosferu koja prožima scenarij. Svaka tabla Abadona s čitateljem prvenstveno komunicira putem slike, dok je tekst lišen didaskalijskog opisivanja, te dodan u svrhu davanja glasa likovima. O Abadonu bih stvarno mogao pisati u nedogled, ali mislim da je ovo dovoljno za najavu jer bih volio da se prvi dojam ipak prvenstveno ostvari čitanjem ovog strip-albuma. Pregledne općenite informacije, kao i kratak preview strip-albuma, mogu se naći na web-stranici www.abadon.hr koja je otvorena za potrebe najave izdanja.

Nadam se da će strip pronaći svoju publiku, a premijerno predstavljanje na CRŠ-u nudi priliku da od autora saznate još pokoji sočan detalj o nastanku stripa te da od crtača dobijete loš crtež na organiziranom crtanju za publiku. To je prilika koja se ne propušta!


Abadon je ujedno podnaslovljen „knjiga prva“, iako se u potpunosti može smatrati samostalnom zaokruženom pričom, no koliko nas knjiga očekuje te kada?


Napisao sam da je kod Abadona riječ o priči o mržnji u osam poglavlja. Prva knjiga Abadona donosi prva četiri poglavlja, a knjiga druga publici će predstaviti preostalih četiri koji zaključuju priču. Važno je napomenuti da knjiga prva predstavlja zaokruženu cjelinu, ali završava sa svojevrsnim cliffhangerom kojim nastojim čitatelje zainteresirati za nastavak.

Izrada stripa slikarskim tehnikama dugotrajan je proces, no svjestan sam kako odmak između prve i druge knjige ne smije biti prevelik. Teško je najaviti koliko će točno vremena trebati, ali mislim da se kroz dvije godine može očekivati kompletirana priča. Rasprodaja prve knjige i interes publike zasigurno bi ubrzali proces nastanka druge!


Abadon će doživjeti promocijski ciklus, pa možemo iskoristiti i ovu priliku te najaviti veliku promociju u Varaždinu…


Volio bih napraviti konkretnu „turneju“ Abadona da čim većem broju čitatelja približim ovaj naslov, a nakon Zagreba planirana su predstavljanja u Varaždinu, Rijeci, Karlovcu i potencijalno Splitu.

Velika promocija u rodnom Varaždinu dogovorena je za 23. 5. s početkom u 18:00h u gradskoj knjižnici i čitaonici Metel Ožegović. Lijep prostor moderne knjižnice može primiti velik broj ljudi, a mi autori ćemo si dati truda da publici predstavimo strip-album na najbolji mogući način. Dugo smo čekali taj trenutak, ali sada je napokon došlo vrijeme za ubiranje plodova rada. Nadam se velikom odazivu, dobroj atmosferi i druženju uz drage ljude. Vidimo se!


Napomena uredništva:

Na žalost, stvari ponekad ne idu željenim smjerom, pa je tako, zbog okolnosti izvan naše kontrole Abadon zapeo u tisku, stoga ćemo na CRŠ-u imati tek ogledne primjerke albuma. Ovim putem se ispričavamo publici zbog propusta, a po dostupnosti albuma ćemo pravovremeno izvijestiti publiku.

 Do tada, pročitajte prve 24 stranice stripa putem slijedeće poveznice:

https://abadon.hr/