Bordo - izložba i dokumentarni film u rodnom gradu velikog umjetnika

 

17. lipnja 2025. prisustvovali smo otvorenju izložbe „Bordin voz“  – posvećene Borivoju Dovnikoviću Bordi (Osijek 1930. – Zagreb 2022.) poznatom strip-crtaču i ilustratoru, stvoritelju mnogih animiranih likova s domaće scene, jednom od najutjecajnijih i najnagrađivanijih crtača na našim područjima. Izložbu je priredio Srpski kulturni centar Osijek, a proizašla je iz kalendara posvećenog Bordi i njegovom životu koji je sjajno ilustrirala i grafički oblikovala Agata Lučić. Izložba se sastoji od jednopanelnog postava ispunjenog Bordinim osobnim predmetima koje je Srpskom narodnom vijeću darovala njegova supruga Vesna Dovniković.

Bila je to dirljiva prilika da se mi koji smo ga poznavali posjetimo dragog čika Borde koji je više puta posjećivao rodni grad Osijek, družio se s nama na izložbama, promocijama, festivalima i prilikom dolaska u njegovu Osnovnu školu Svete Ane.

Nakon izložbe u Kinu Urania premijerno je prikazan dokumentarni film Škola hodanja 2. Film prikazuje kako je Borivoj Dovniković Bordo bio je mnogo više od crtača – bio je svjedok vremena, advokat običnog čovjeka, neumorni šetač kroz sustave i granice. Film je to koji nas podsjeća da hodanje nije samo kretanje – to je stav. I otpor.

Vrlo osobno prikazuje težak životni put velikog umjetnika koji nikad nije ispuštao olovku iz ruke.

Nakon premijere uslijedio je razgovor s filmskom ekipom, redateljica filma Jelena Novaković i supruga pokojnog Borde Vesna Dovniković otkrile su nam da je snimljeno čak 35 sati razgovora iz kojih je bilo teško odabrati 50 minuta materijala i da je autorica došla na ideju tako da ju je Bordo zamolio za pomoć nakon što je slučajno obrisao sa računala sve dokumente koje je pisao o svom životu. Nije bilo spasa, počeo je pisati ispočetka, ali tako je pokrenuta ideja za film koji je montiran dvije godine i Bordo ga, na žalost, nije uspio pogledati. Ostao je emotivni i bliski uvid u komadić njegova života i osobnosti, a gospođa Vesna Dovniković najavila je da će ispuniti obećanje koje mu je dala; priprema za izdavanje opširne memoare prema Bordinim zapisima.

Do samog kraja Bordo je ostao veliki umjetnik, crtao je svakoga dana do posljednjeg dana svoga života. Bila je čast poznavati ga.

 

Za one koji su premijeru propustili, film imaju priliku pogledati jer će se održati još dvije projekcije filma.

 

Tekst i foto: Tatjana Ivegeš-Wilhelm

 

Zbirka poezije: Modro i sivi - zapisi - prikaz

 

Podaci o djelu:

Modro i sivo - zapisi

Izdavač:

Hrvatski autorski strip

Format:

15,1 x 21,6 cm

Broj stranica:

80

Uvez:

Tvrdi

Cijena:

15,00 eura

O djelu:

U ovom izdanju Dušan Gačić svoje pjesničke vrhunce dijeli u diptih – reljefe sastavljene iz dva dijela – stvorivši poeziju posvećenu moru (Modro) i poeziju posvećenu gradu (Sivo).

Prva poetska djela nastaju još ranih 80-ih, ona su zapravo i obilježje cjelokupnog opusa Dušana Gačića jer su u pravilu i uprizorena unutar hibridne forme stripa i pjesništva, točnije poezije u stripu.

Naravno, Gačić ne staje, kontinuirano stvara pa ovo djelo donosi dekadski izbor poezije, od danas pa do spomenutih ranih 80-ih.

Za svoj crtački način izražavanja Gačić nije imao izravnih uzora. Među profesorima na zagrebačkoj Akademiji, jedinu korelaciju naslućujemo u odnosu s crtačkim pristupom profesora Zlatka Kauzlarića Atača. Gačić cijeni neka od ključnih imena modernističkih pravaca, ali jedinimeđu njima koji su mu doista bliski, su Georg Grosz i Alberto Giacometti, no ne toliko po crtežu, koliko po društvenoj angažiranosti i psihološkoj introspekciji vezanoj uz egzistenciju pojedinca, jer to su obilježja koja će uvijek biti u podlozi gotovo svega što će raditi.

Slično se može ustvrditi i za poetski opus gdje bliskosti pronalazimo u poetici Arsena Dedića. No, Gačić izbjegava dati doslovan odgovor na zadanu temu, na aktualno stanje, već je poseže k ideji koja se izdiže od trenutnog i daje kritički komentar na aktualno stanje kroz univerzalnu poruku. Ilustracija je vizualna interpretacija ideje koja najčešće izravno proizlazi iz teksta odnosno ilustracija je makar i na neizravan, asocijativan način komplementarna tekstu. Gačić iz teksta uzima osnovnu misao, onu koja često puta nije izravno iskazana, nego je čitalac otkriva čitanjem.

O autoru:

Dušan Gačić rođen je u Zagrebu 1958. godine. Diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, član Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Više od četrdeset godina bavi se stripom, ilustracijom, animiranim filmom i fotografijom.

Radove objavljivao u brojnim časopisima i izlagao na više izložbi. Dobitnik je više nagrada, između ostalih i nagrade Andrija Maurović za životno djelo na području hrvatskogstripa. 

Inicijator i jedan od osnivača Multimedijalne grupe Divlje oko i Udruge Stripforum. Pokretač fanzina i časopisa Flit objavljivanog u različitim medijskim formatima. 

U autorskom radu na stripu sklon eksperimentu i istraživanju različitih tehnika izražavanja. Sadržajno, kroz većinu svojih ostvarenja govori o svakodnevici ili bliskoj prošlosti. Poznatiji stripovi i ilustracije objavljeni su mu u knjigama: Poezija u stripu, Trilogija (Dnevnik, Kuća paukova, Grad u mraku), Okus pepela, Ilustracije za nedjeljni Vjesnik, Modri stripovi i Cristoval Colon.

Strip-album Pierre&Corsso Integral - prikaz

  

Podaci o djelu:

Pierre&Corsso Integral

 

Tekst i crtež:

Ivan Marušić

 

Boja:

Sonja Gašperov

 

Izdavač:

Hrvatski autorski strip

 

Format:

25X18 cm

 

Broj stranica:

92

 

Uvez:

Meki s klapnama

 

Cijena:

17,00 eura

 

Narudžbe:

hrvatskiautorskistrip@gmail.com

 

O djelu:

 

U mediju stripa "Pierre & Corsso" spadaju u žanr koji se na engleskom jeziku zove comic strip, a tradicionalno je objavljivan u formi jedne table u tjednom ritmu u novinama. Kako je danas takva vrsta stripa praktično nestala iz dnevne štampe, pogotovo kod nas, ovaj strip serijaliziran je u tjednom ritmu na Facebooku. Kroz četiri godine skupio je oko 1500 pratitelja i znatni broj istinskih fanova.

 

Pierre & Corsso antropomorfni su likovi miša i mačka, i nastavljaju se na dugu antropomorfnu tradiciju koja vuče korijene još iz basni, a u stripu od legendarnog Krazy Kata, stripa koji je već početkom dvadesetog stoljeća dosegnuo grafičke i poetičke vrhunce medija. Pedesetih godina nešto slično je, u pripovjedačkom smislu, postigao Donald Duck u interpretaciji Carla Barksa, da bi nove izražajne mogućnosti i slobode osvojio Robert Crumb sa Mačkom Fritzom, antropomorfnim junakom hipijevske ere, namjenjenog odraslima s temama prožetima seksom, drogom i rock and rollom i općenito antiestablišmentskim idejama.

 

Pierre & Corsso strip je o prijateljstvu. Pierre je sklon depresiji, jedan od tipičnih suvremenih luzera koji se teško nosi sa stvarnošću. Corsso je prilagodljiviji, veselije prirode i oportunist, iako i njega život ponekad zatekne. Njihovo prijateljstvo ima uspone i padove, zabavu i dosadu, suosjećanje i izdaju.

 

Iako je svaka tabla cjelina za sebe sa svojom zaokruženom temom i manirističkim krajem na zadnjoj sličici, kroz strip se provlači i veći narativ, pojavljuju se sporedni likovi, Pierre i Corsso prolaze kroz promjenu, stvarnost prodire u strip u nastajanju i likovi na nju reagiraju i prilagođavaju joj se. Klasičnija naracija izmjenjuje se sa eksperimentalnijim pristupom i metanarativnim postupcima a table se referiraju jedna na drugu.

 

Dok pokušavamo izaći na kraj s onim što nam stvarnost servira ovaj strip nas potiče da se zapitamo u kojoj mjeri ostajemo ljudi, ili barem antropomorfne životinje.

 

 

O autoru:

 

Rođen 1973. godine u Splitu.

Diplomirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Objavio strip-albume "Entropola", "Gnom de monde" i "Rexy" te brojne kraće stripove u domaćim (Q Strip, MojStrip, Komikaze, Godišnjak itd.) i stranim izdanjima.

Dobitnik nagrade Sfera 2007. za strip Entropola i jedan od autora u albumu Komikaze 18 nagrađenom sa prix BD alternative u Angoulemeu 2020.

 

Iz recenzije Matije Pisačića:

 (... ) Marušićevi Pierre i Corsso, miš i mačak, našli su se u ulozi svojevrsnih gubitnika, često obogaćenih svojim idiosinkratičnim ponašanjem, pogotovo Pierre koji, gotovo u pravilu, završava svaku epizodu u suzama! Sama ekscentričnost obojice protagonista Marušića ne sprečava da suvereno režira i tople, „slice of life“ trenutke ove svojevrsne kronologije jednog prijateljstva. Autor se zapravo vrlo vješto poigrava s emocijama čitatelja koristeći se postulatima tragikomedije, odnosno njenog podžanra novijeg datuma, dramedije, i to na način da nas humorom približi likovima kako bi nas ubrzo ošamario nesretnim posljedicama neke akcije.

Bez obzira što se ovdje radi o nizu malih zaokruženih cjelina od jedne table, one su bez greške dio jednog dužeg narativa koji produbljuje složene odnose među likovima čiji se životni putevi u jednom času gotovo u potpunosti razilaze. Tako Pierre prohoda sa Sybille koja ima dijete iz neke druge veze (Corsso je možda otac djeteta!). Marušić se uz ove emotivne zavrzlame kroz strip ne libi komentirati ni aktualna društvena zbivanja, pa tako u jednoj iznimno duhovitoj epizodi mala ptičica iz protupandemijskog stožera zaprijeti Pierru kako će mu povećati margine između kadrova ukoliko ovaj ne nosi masku! Ovdje autor pak ulazi u područje meta stripa, na više se tabli iznimno inteligentno poigrava samim jezikom ovog medija no, za razliku od poznatog „Tupka“ Nedeljka Dragića koji nas kroz slične eksperimente vodi nizom gegova u pasicama koji donekle postaju sami sebi svrha, Marušićeva igra je ona s „većim ulozima“ jer su metafizičke akcije kroz koje Pierre prolazi potcrtane emotivnom težinom čitateljeve spoznaje tko Pierre jest i od kuda dolazi.

Daju mu bogatiji podtekst! On putuje kroz želju da izađe iz svojih zadanih okvira (stripa), uplaši se apsoluta slobode kao da je u pitanju kakvo ništavilo i naposlijetku prigrli svojevrsnu regresiju, vračajući se u klasično iscrtani stripovski kadar.

Pierreu i Corssou nije strano rušiti četvrti zid ni komentirajući koliko je „lajkova“ dobio strip u kojem se nalaze, kriveći se međusobno za ne/popularnost samog stripa. Potpuno promašeno, pošto je izbor tabli ovog sjajnog stripa u nastajanju bio iznimno visoko ocijenjen od strane kolega strip autora i općenito, prigrljen od šire publike s društvenih mreža.

Marušić je u likovnom aspektu novog stripa najbliži svom prošlogodišnjem, trećem strip albumu „Rexy“, gdje koristi elegantnu, čistu liniju pera, no ovdje je sam crtež puno opušteniji i jednostavniji što izvrsno ide na ruku humorističnoj narativnoj liniji. Boja također igra bitnu ulogu u stripu, fino nadograđuje atmosferu, upotpunjuje dramaturške preokrete i psihološka stanja likova.

„Pierre & Corsso“ iznimno su dragocjen strip serijal u nastajanju. Ivan Marušić višestruko se dokazao kao jedan od najznačajnijih predstavnika domaćeg autorskog stripa i ovim će serijalom dodatno potvrditi tu svoju poziciju.