Krajem prošlog mjeseca u Šibeniku je održan 10-i međunarodni festival animacije, a po prvi put, u popratni program uključen je i strip.
Jake strip-snage predstavljali su strip-autori Marko Dješka, Ivan Svaguša, Vinko Barić i moja malenkost u ulozi povremenog urednika i zanovijetala.
Ovo je ujedno bio i susret dijela predstavnika osječke i splitske strip-scene (s tim da je Vinko ujedno predstavljao i solinsku mikro-scenu, koju, uz njega, čine Ladan Mehić i Damir Ercegović).
Sve je počelo pozivom glavnog meštra festivala Slaveta Lukarova za gostovanjem kojeg uputio Dješki, a zatim i meni.
Obzirom na to da smo prije izbijanja pandemije uspješno odradili promociju fanzina OHOHO u osječkom Art Clubu, a također i postavili prateću izložbu, Slave je predložio da isto učinimo i u Šibeniku.
OHOHO fanzin izdaje autonomni kulturni centar Attack, a Marko Dješka je bio jedan od urednika fanzina. Na prvom broju ovog fanzina, čija je, prošlogodišnja tema bila antifašizam, radila je odlična i probrana međunarodna ekipa strip-autora. Za prvi broj stripove su crtali: Iztok Sitar, Mihaela Erceg, Klara Rusan KLARXY, Karla Skok, Matija Pisačić, Dragana Kuprešanin, Lea Kralj Jager, Lucija (Šišmiš) Mitar, Stipan Tadić, Korina Hunjak, Ivana Geček, Aleksandar Zograf, Jana Adamović, Marko Dješka i Mislav Rotim (koji potpisuje naslovnicu).
Slavetov poziv smo, dakako, s oduševljenjem prihvatili. Prvo sam skinuo izložbu iz Art Cluba, spakovao ju i zajedno sa dvije kutije stripova za štand, uputio se za Zagreb da pokupim Marka i njegovu djevojku Dunju, koja će nam tokom cijelog boravka na festu pomagati - prvo kod postavljanja izložbe, a zatim kod vođenja štandova.
U Šibeniku smo bili smješteni u hostelu Indigo, kojeg vodi Ivana Cukrov zajedno sa svojim kompanjonom - psom Gicom u ulozi doormana ili bolje rečeno doordoga. Gico, punim imenom Gicko, je zaista vrlo karakteran pas, a što će doći do punog izražaja u predzadnjoj večeri festa, no više o tome u opisima fotografija.
Hostel Indigo je jedno od onih čarobnih mjesta gdje treba pobjeći kad vam dojade i vlasti i sve što inače ljudima zna dodijati. Smješten uskoj zgradi, od pet katova, u ulici koja nosi ime renesansnog pjesnika Jurja Barakovića, s malenim trgom na kojem se nalazi kafić s uvjerljivo najboljom kavom koju sam pio ove godine, hostel Indigo ima i temu - unutrašnjost je oslikana kadrovima iz stripa Corto Maltese i zaista nije bilo boljeg mjesta gdje smjestiti strip-bandu.
Nakon pozitivnog šoka s hostelom, Gicom i Ivanom (koja će mi, kasnije, u maniri najbolje gazdarice, osigurati i poklon koji sam trebao uzeti u Šibeniku), uputili smo se na kupanjac, a kako smo došli dan prije otvorenja festa, odlučili smo odmah po brčkanju i postaviti izložbu u galeriji Krševan.
U postavljanju izložbe imali smo i nenadanu pomoć. Naime, na odmoru u Šibeniku je bio i član udruge Hrvatski autorski strip (o osnivanju koje, nešto kasnije u tekstu) - Boris Rauš. Risbo, kad ne skuplja i ne čita stripove je i CEO uspješne osječke informatičke tvrtke bamboolab. I kako je Boris objavljivao fotografije iz Šibenika zaključili smo da je tu na odmoru i naravno pozvali ga na pivo, ne spomenuvši ovaj detalj oko postavljanja izložbe. Tako se još jednom pokazalo da primjena indijanskog lukavstva i dalje radi. Dakako, doveden pred gotov čin, Boris nam je objeručke pomogao u postavljanju izložbe, a to što mu samo spomenuli pivo, ne i izložbu, odredilo je humorističan ton atmosfere prve večeri.
Ovdje ćemo napraviti malu stanku od Šibenske avanture i spomenuti udrugu Hrvatski autorski strip. Prvo valja reći, da je udruga Hrvatski autorski strip u potpunosti odvojena od facebook grupe Hrvatski autorski strip (za koju upravo kolega Dješka javlja da je prešla 1000 članova). Dakle, HAS facebook grupa nastavlja raditi kao i do sada i služi kao katalog domaće strip-radinosti. Za udrugu Hrvatski autorski strip, pored ovog bloga, bit će otvorena posebna facebook stranica kao i web stranica. Ideja o osnivanju udruge je započela na jednom od 24-satnih crtanja u Osijeku, kada smo zaključili da nam je potreban formalni produkcijski okvir. Stoga, cilj udruge HAS bit će osigurati funkcionalan produkcijski okvir, a također i suradnja s kolegama i sličnim organizacijama u Hrvatskoj i u susjedstvu. Za detaljnije predstavljanje ipak ćemo pričekati malo, barem dok ne budemo imali nešto konkretno za prikazati. Trenutno su, u različitim fazama produkcije čak tri strip-albuma, planirani termini izlaska dva od tih tri, su rujan i listopad, pa ćemo po tome imati i drugi krug poziva na članstvo i suradnju.
I tako, udruga HAS je svoju premijeru doživjela na 10-om Supertoon festivalu u Šibeniku, a to će se pokazati kao početak jednog divnog prijateljstva.
Svakako treba spomenuti i ekipu koja vodi Supertoon, svi su odlično funkcionirali u vođenju programa, najavama, tribinama, jednostavno, na svakom se koraku vidjela uigranost i pripremljenost ekipe.
Sam festival je bio i obilježen pandemijskim okolnostima, bilo je manje publike, pridržavanje mjera socijalne distance, a primjerice - q&a programi su vođeni pod maskama.
Prvog dana festivala počela je i u većem broju pristizati šarolika ekipa animatora ali i strip-crtača. Tako su pristigli i Vinko Barić, Ivan Svaguša, ali i Igor Hofbauer koji potpisuje vizualni identitet festivala. Također iz Beograda je stigla i ekipa iz umjetničkog kolektiva Matrijaršija čiji su radovi također bili izloženi uz stripove iz fanzina OHOHO, odabrane strip-table Ivana Svaguše i Vinka Barića i radove iz nagrađenog fanzina Komikaze.
Ostali dani festivala su bili prilično slični, no vrlo zabavni. Vrtili su se oko odlične jutarnje kave podno Indiga, prijepodnevnih tribina u bircu kod galerije Krševan, zatim ručka, nezaobilaznog kupanjca, kratkog odmora, prodaje za štandovima i projekcijama animiranih filmova. Večeri bi dakako kulminirale u obližnjem Azimutu, gdje sam po prvi put poklekao pod craft pivom "Mihovil", kojih, inače, nisam ljubitelj, ali ovo je nešto potpuno različito od ostalih craft piva.
Dakako, kao što je i red, pali su i neki dogovori i planovi. Meštar festa Slave je predložio da strip postane stalnim dodatkom festivala, na čemu će se ozbiljno morati poraditi, a također, s kolegama iz Dalmacije smo dogovorili međusobna gostovanja, što je još jedan dobar korak naprijed u povezivanju naših malih strip-zajednica.
Zaključno, bilo je ovo još jedna odlična strip-putešestvija, Supertoon je programski izrazito bogat festival i svakako bi trebao postati nezaobilaznim mjestom za sve ljubitelje animiranog filma i stripa.
Stay tooned...
Postavljanje izložbe OHOHO u glaeriji Krševan
Odličan pogled s petog kata hostela Indigo
Pas Gico je predzadnje večeri festivala, revoltiran bukom koju smo proizvodili, odlučio da što je previše je previše i napustio ekipu, a to je uzrokovalo manju pomutnju, zabrinutost i kraću, no bezuspješnu potragu. Vratio se slijedećeg jutra dok je bučna ekipa još spavala snom pravednika.
Indigo, kava i Corto:
Mini-biblioteka hostela Indigo s probranim naslovima...
Postavljanje i cjelokupna izložba:
Stripovi Ivana Svaguše su vješto nacrtani i odlično napisani, a navodi nekih propalih strip-kritičara da se radi o "badly drawn and even poorly written comics" su obične, jalne objede, zavidnika...
Vinko Barić je predstavio svog BČ-a s dakako neparnim brojem tabli...
Kadar iz stripa Mire Župe
Lana Brčić (lijevo) je tijekom cijelog festa vješto vodila i najavljivala programe, a ova fotografija nastala je prilikom otvorenja instalacije i projekcije spota "Right Now" kojeg je režirala Katrin Novaković (desno)...
Unutrašnjost Azimuta
Tribine:
Sa štandova:
Nevjerojatno zaraznu uvodnu špicu Supertoona potpisuje Nives Sertić, a naš Sideshow Bob ju je vrtio cijelo vrijeme...
That's all folks!
Tekst i fotografije: Saša Paprić
