Prikazani su postovi s oznakom recenzije. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom recenzije. Prikaži sve postove

nedjelja, 5. prosinca 2021.

Di si bija ovih dana? - Bija sam u Splitu na promociji Mihine knjige!

Piše: Marko Dješka

Sjećam se kada sam sreo Mihaelu uživo na glavnom trgu u Zagrebu na putu prema Jabukovcu na održavanje 24 satnog crtanja stripa, prepoznavši ju sa priloga koji je bio na TV-u, o mladoj nadi iz Splita koja se strastveno bavi crtanjem. Bilo je to prije oko 6 godina i upravo na tom maratonu su počela naša stripovska druženja kao i njezino razvijanje sve veće i veće opsesije prema mediju stripa, iako je naša prva poveznica bila animacija, oko koje smo komunicirali i prije tog susreta putem interneta (naime, ja sam animaciju na ALU već završio, a ona se animaciju spremala upisati).

I evo, nekoliko godina kasnije, Mihe hajca sve u 16! Tako smo imali priliku, tijekom 2021., godine svaki dan čitati dnevne strip table Mihaele Erceg s velikim guštom, na kojima bi svaku tablu posvetila određenom danu koji obilježava neke poznate ili manje poznate stvari i fenomene, uz izobilje dalmatinskog humora i smiješnih komentara na svakodnevice iz života. Tako se tu našlo svega, od Dana svijesti o osobnim trenerima, preko Dana slamkica, Dana wc papira, pa sve do Dana sode bikarbone. Od toliko interesantnih proslava dana više ne znam koji je dan interesantniji od drugog! Važno je reći da niti jedan od tih dana nije izmišljen, te da je Mihaela u vrijeme istraživanja svih tih specifičnih dana morala čak i birati između više opcija dnevno, koju temu odabrati za iscrtavanje stripa koji će obilježiti taj dan! Projekt 'Na Dobro Van Doša' pokrenut je kao rubrika na DalmacijaDnas.hr koju ispunjava Mihaela, dok njezin otac Željko Erceg, pripomaže u distribuiranju sadržaja i na ostatku društvenih mreža. Ova hvale vrijedna inicijativa ne samo da doprinosi vidljivosti hrvatskog stripa, posebno dalmatinskog, nego sadrži i vrijednosnu notu nasmijavanja i uveseljavanja naroda i puka koji se tamo zatekne. Na dobro van doša je predah od temi koje se bave koronom, prosvjedom protiv cijepljenja ili raznim političkim prepucavanjima u javnom diskursu. To je mjesto gdje ulazite u magični balon Mihaelinog svijeta išaranog smiješnim crtežima obojanih dalmatinskim humorom.

 

 

Ono zbog čega sada svi posjetitelji stranica Na dobro van doša, poznavatelji Mihaelinog rada, te ljubitelji humora i stripa mogu biti dodatno razveseljeni jest to da je Mihaela odlučila sve ove table upriličiti i u tiskanom obliku u knjizi 'KNJIGA GODINE: Di si bija ovih dana?'. Tako sam, skupa s Matijom Pisačićem, neposredno dan prije našeg gostovanja na izložbiOHOHO-a u Splitu, imao veliku čast i priliku prisustvovati i prvoj promociji Mihaeline knjige koja je ugledala svjetlo dana upravo u četvrtak uvečer (2.12.) u Gradskoj knjižnici Marka Marulića, također u Splitu! Razgovor s Mihaelom je vodio član Splitske komičarske scene Josip Škiljo, a mogli smo poslušati jednu od Mihinih priči koje je napisala o posjetu Lidlu, jer se ova osebujna autorica dapače bavi i pisanjem, te smo pogledali i dva Mihaelina animirana filma: 'Taxi i osrednje psihoze', te drugi animirani film koji je bio radna verzija njezinog diplomskog filma koji je još u pripremi.  

 

Mihaelina knjiga objavljena je u nakladi Artur j.d.o.o. iz Splita i to ni više ni manje u 365 stranica (koliko ima i dana u godini) gdje je objedinila sve svoje jednostranične stripove između dviju debelih koloričnih korica. Knjigu uređuje Željko Erceg, a interesantno je da su tu prisutni i drugi akteri splitske scene poput uvodnika kojeg potpisuje pisac Ivica Ivanišević, ujedno i autor komentara na poleđini. Tamo se još nalaze Tisja Kljaković Braić, splitska stripašica i ilustratorica, zatim spisateljica, blogerica i kolumnistica Boba Đuđerija, te Tonči Huljić kojeg neću pretjerano opisivati. Sve to je još jedna potvrda kako je ova knjiga izvrsno upakirani umjetnički projekt/proizvod koji objedinjuje splitsku scenu i time strip i ilustraciju smješta u dijapazon ostalih umjetničkih grana od književnosti pa sve do glazbe.

 

 

Posebnost ove knjige, osim gore navedenog humora i pozitive koje ovdje ima u izobilju, jest svakako Mihaelin crtački stil kojega smo mogli vidjeti u njezinim stripovima Salty Banana, te brojnim kratkim stripovima koje između ostalog objavljuje redovno i u OHOHOzinu kao već stalni dio magazinskog postava, te u STRIP-PREFIKSU gdje nastupa s full kolorima i to ne samo kao autorica već i kao članica uredništva, na što mogu reći da sam izrazito ponosan, jer zajedno Mihaelom surađujem i na tom projektu.

Mihaela ujedno daje i nadu za novu splitksu scenu stripa kao mlada autorica, te praktički staje rame uz  rame s nezaobilaznom Sonjom Gašperov, Ivanom Marušićem, Ivanom Svagušom, te ostalim autorima iz šire regije Splita poput Damira Ercegovića, Vinka Barića i drugih. Kao što se jednom Ivan Marušić izrazio rekavši mi da ja ginem za strip, mislim da ima još ljudi koji ginu za strip, to je svakako Mihaela Erceg, u kontekstu neumorne promocije svojega rada i općenito domaćeg stripa nemilosrdno gurajući i promovirajući ga kako uživo u galeriji i promociji tako i na društvenim mrežama podižući mu standard kvalitetom svog rada i posebnošću svog izričaja. Mihaela, hvala ti na tome i samo naprid!

Knjiga se prodaje online preko knjigagodine.com i distributera strip-knjižare Columbo te uskoro i u Bosni i Hercegovini posredstvom Tarantula Comic, no uskoro će knjiga biti dostupna i u svim ostalim knjižarama, stoga, potražite i podržite! 

 

 




 

 

subota, 20. lipnja 2015.

Zašto mi je drago da Jorge nije uspio ili o strip-albumu Fratri bosanski u stripu: na svoj račun – na svoj način




Kao što smo obećali,sada ćemo se baviti komedijom (a uz nju i satirom imimom) i kazati kako izazivajući užitak u smiješnome dovodi do očišćenja od tog stanja uzbuđenosti. Koliko je to stanje vrijedilo razmatranja, već smo rekli u knjizi o duši, utoliko što je- jedini među svim bićima- čovjek sposoban da se smije.


Umberto Eco „Ime ruže“


Strip-album „Fratri bosanski u stripu: na svoj račun – na svoj način“ 
scenarista fra Tomislava Brkovića i crtača Marka Dješke novi je strip s religioznom tematikom izdan na ovim prostorima i nakon pothvata „Biblija u stripu“ (Andre Le Blanc, Duhovna stvarnost 1979.) i edicije stripova s komentarom Kršćanske sadašnjosti po knjigama Biblije koja izlazi od osamdesetih godina 20. stoljeća do današnjih dana, te primjerice stripova „ Ćiril i Metod: slavenski apostoli i prosvjetitelji (1985.), „Strossmayer: sve za vjeru i domovinu“ (Radovan Devlić, Darko Macan, Dušan Gačić, Đakovačka i Srijemska biskupija - Glas Koncila, 1993.), ovaj strip-album slijedi tradiciju posebno posljednja dva navedena strip-albuma. Tako nam ovaj strip ne približava kršćanstvo kroz Bibliju ili njene pojedine knjige, nego kroz nešto osobnije, kroz jedan crkveni red - franjevce. Ovaj strip nije (primarno) edukacijsko-didaktički, on je kako mu i stoji u dijelu naslova: na svoj račun - na svoj način.





Samostan, Anegdota, Smijeh


Samostan se i definira kao „zgrada u kojoj prema pravilima svojega reda žive redovnici ili redovnice. Naziv samostan prijevod je grčke riječi monastḗrion (μοναστήριoν); od XIX. st. u Katoličkoj crkvi upotrebljava se umjesto starih sinonimnih naziva manastir (namastir), klaustar (ili kloštar), konvenat, koludrište, stanište.“
[1]

Anegdota je „prvotno, još neobjavljen, javnosti nedostupan spis. Nakon izuma tiska, oznaka za stare spise koji su se prvi put tiskali. Kratka, poentirana, obično usmeno prenesena priča o stvarnoj osobi ili zgodi koja gradi učinak na novini, neočekivanosti, ali i reprezentativnosti svojega sadržaja.“
[2]

Smijeh je prirodni „proizvod“ humora[3], za ljude koji imaju smisao za humor, koji se definira kao „svojstvo pojedinca da razumije šale, da na njih reagira ugodom, veseljem i/ili smijehom, te da ih i sam proizvodi.[4]“, kaže se da su bogati ljudi. Stoga može se reći da su bosanski franjevci bogati ljudi jer s jedne strane imaju svoj samostan i duhovnost, a s druge svoje anegdote, smisao za humor i smijeh. 





Franjevci


U 4./5. stoljeću na istoku javljaju se prvi isposnici koji se odvajaju od zajednica da bi svoj život posvetili Kristu. Tada se i javlja ideja monaštva koja polako s vremenom poprima sve organiziraniji oblik i kao takva dolazi na Zapad u 6. stoljeću preko osnivanja benediktinskog samostana Monte Casina.

Franjevci nastaju u 13. stoljeću i od samog su početka vezani uz običan puk i pozvani na siromaštvo. U Bosnu franjevci dolaze već 1291. iz Slavonije kako bi pomogli u suzbijanju i obraćanju ljudi sa „bosanskog krivovjerja“ na poziv srpskog kralja Stevana Dragutina. Franjevci su vrlo uspješni i tako da 1339./40. osnivaju Bosansku vikariju (1514. podjela vikarije na Bosnu – Hrvatsku i Bosnu Srebrenu, tri godine kasnije vikarije uzdignute na rang provincija).
[5]

U Bosni i Hercegovini pak franjevci imaju posebnu važnost i vrijednost za stanovnike Bosne i Hercegovine, posebice nakon pada Bosne pod vlast Osmanskog Carstva jer su jedini okupljali i obrazovali Hrvate i na taj način očuvali vjeru i tradiciju. Strip-knjiga i započinje anegdotom „Tri sužnja“ u kojoj fra Anđelo Zvizdović nadmudruje samog Sultana Mehmeda II el Fatiha i tako od njega dobija Ahdnamu
[6] da franjevci slobodno ispovijedaju svoju vjeru u Osmanskom Carstvu. Ovo je upravo događaj koji će vječno vezati bosanske franjevce i njihov bosanski puk te taj rimokatolički crkveni red zauvijek upisati srebrnim slovima i u povijest Bosne i Hercegovine i njena naroda.





Znameniti fra Grgo Martić spominje se u tri strip-anegdote iz kojih saznajemo da je prijateljevao sa Ljudevitom Gajem i ilircima i da je na razne načine pomagao puku te da je u puku zabilježen kao marifetli (lukav). Lukavstvo i smisao za humor je sigurno ono što je pomagalo fratrima da budu bolje prihvaćeni u narodu i to ne samo kao oni koji se brinu za duhovni život svojih župljana. Takav primjer vidimo u anegdoti „Ovo među nogama“ u kojoj fratar u vrijeme Austro-Ugarske spašava ženu od financijske policije svojim lukavim odgovorom u stilu najbolje kratke narodne usmene poezije.

U anegdotama koje slijede nakon gore navedenih pratimo fratre u vremenu druge polovice 20. stoljeća pa sve do današnjih dana, tako fratri putuju na služenje vojnog roka (Kofer kolača), zaustavlja ih policijska patrola (Koga vozi?), upoznaju novu tehnologiju (Magnetoskop ili uživo, ADSL) ili imaju neke druge anegdote (Ključ od samostana).




Neke su anegdote vezane za samostanski život i kao takve su zanimljive prosječnom čitatelju koji na taj način bolje upoznaje franjevački red i njegov ustroj (Što je s bijelim, Kakvog li lijepog stvorenja). Poneka anegdota na šaljiv način pokazuje i drugu stranu samostanskog života i osobine nekih fratara (Obavijest za put, Tuđe šljive, Glavonja, Debeli trbuh, Ako poludi, neće biti sama).

Na 94 stranice i kroz 63 anegdote doslovno svjedočimo životu, prolazimo kroz gotovo sve njegove sfere. Taj je život omeđen nekim granicama i ogradama, ali se poput biljke u potrazi za prostorom dok cvate i dok se razvija i taj isti život bori i probija se preko granica i ograda.

Taj se život koji prelazi granice i ograde stapa sa drugim životom koji ne poznaje ograda baš kao i biljka koja je probila ograde i izrasla i raširila se i prilagodila okolini. Poput biljke tako su se fratri prilagodili svojoj Bosni i Hercegovini. Kao što ni biljka ne može bez vode tako ni bosanski fratri nisu mogli bez smijeha. Scenarij fra Tomislava Brkovića kao znamenitog franjevačkog kroničara sa nekoliko djela iza sebe, primjeren je strip formi: kratak, anegdotalan i prepun lokalnih izraza i imena stvarnih fratara što svakako tekstu (scenariju) daje autentičnost i važnost. Iako kao zamjerku možemo ponekada zamijetiti preveliku ekskluzivnost tekstova za mali krug čitalaca koji to mogu razumjeti, ponekada primjećujemo i pokoji tekst koji uopće neće izazvati smijeh kod prosječnog čitatelja. S druge strane crtež Marka Dješke je na ugodnoj razini između realističnog i karikaturalnog, gotovo je bez jakih kolora. Ipak ovaj strip-album ima više dobrih nego loših strana. Ovaj je strip-album dokaz da postoje i Samostani i Anegdote i Smijeh i da sve funkcionira kao harmonična cjelina. Zato mi je drago što niti jedan „Jorge“ u stvarnom životu (a bilo je pokušaja), kao ni Ecov Jorge nije uspio zaustaviti smijeh. Zato budući da smo mi ljudi jedina bića koja se možemo smijati - uzmite ovaj strip i smijte se.



Branislav Miličić






[1] Samostan, natuknica, Hrvatska enciklopedija LZMK, dostupno na: http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=54332
[2] Anegdota, natuknica, Hrvatska enciklopedija LZMK, dostupno na: http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=2692
[3] Humor - zajednički naziv za pisane, crtane i verbalno iznesene sadržaje koji izazivaju smijeh i veselje, ali i za svojstvo osobnosti koje se očituje u duhovitosti i šaljivosti. (Hrvatska enciklopedija LZMK, dostupno na: http://www.enciklopedija.hr//natuknica.aspx?ID=26678)
[4] Smisao za humor, natuknica, LZMK, dostupno na: http://www.enciklopedija.hr//natuknica.aspx?ID=56795
[5] usp. i vidi više: Hoško, Franjo Emanuel, Franjevci i poslanje Crkve u kontinentalnoj Hrvatskoj, Kršćanska sadašnjost Zagreb 2001., 20-32 Kronološki pregled događaja, dostupno na: http://www.bosnasrebrena.ba/v2010/povijest-provincije/kronoloski-pregled-dogadjaja.html podaci na stranici preuzeti iz „Kronologija događaja“ iz knjige Franjevačka provincija Bosna Srebrena (Šematizam), Franjevački provincijalat, Sarajevo 1991, str. 257-266. Informacije do kraja preuzete iz knjige: I. GAVRAN, Fellow-travellers of Bosnian History. Seven Centuries of Bosnian Franciscans, Svjetlo riječi, Sarajevo 2001, str.196; Fra Ignacije Gavran, Suputnici bosanske povijesti, Svjetlo riječi, Sarajevo 1990, str. 23-36., dostupno na: http://www.bosnasrebrena.ba/v2010/povijest-provincije/djelovanje-franjevaca-u-bosni-za-vrijeme-narodnih-vladara.html, pristupljeno 2. 6. 2015. 

[6] povelju