subota, 30. siječnja 2016.

Intervju: Filp Andronik






Poznati bosanski crtač Filip Andronik nedavno je, 8. 1. 2016., posjetio Osijek, ovoga puta prvenstveno u svojstvu komičara. Prije njegova stand up nastupa s kolegom komičarem Hazimom Mujčinovićem, omeli smo ga u pripremama s ciljem iznude odgovora na nekoliko pitanja:

Klasični uvod: kako si se i kada odlučio za crtanje stripova?

Oduvijek volim crtati a od kada sam odrastao dovoljno da mogu upirati prstom u šarene sveske na kiosku i govoriti "kupi mi" čitam stripove. Vremenom su se te dvije ljubavi spojile u jednu ideju "hoću i ja ovako" i počeo sam crtati stripove. Zapravo sam se počeo baviti njima po završetku srednje škole - tada sam htio upisati Akademiju likovnih umjetnosti no oni su rekli da tamo neću moći crtati stripove. Tako sam odustao od Akademije i posvetio se stripovima.

Tko je među autorima stripa najviše utjecao na tvoj stil u počecima bavljenja stripom, a kome ta uloga pripada danas?

Da, odrastao sam na Zagoru i Alan Fordu kao i svi no tek sam sa otkrićem američkog stripa, i konkretnije Campbellovog serijala "Danger girl" otkrio koliko strip može biti šaren i pričom i crtežom. Momentalno sam prerastao i zamrzio Bonelijeve stripove zbog svog uštogljenog starinskog pristupa i počeo eksperimentirati i sa crtačim stilovima i sa kršenjem forme 3x2 sličice na tabli.

Smatraš li se danas, s gledišta karijere, prvenstveno crtačem stripa ili nečim drugim?
Iako se bavim stand up komedijom a račune plaćam radeći kao grafički dizajner, najponosniji sam na zvanje strip crtača.

Odakle inspiracija za tvoj najprofiliraniji lik, superjunaka Amneziju?

Amnezija je nastao kao želja za parodiranjem američkih superherojskih stripova. Izgleda tako jednostavno i nema pozadinu iz razloga što je prva stranica nastala kao skica budućeg stripa. No izdavaču se svidjela i rekao je "ne mjenjaj ništa, crtaj ovako". Pa je tako i ostao.
Vremenom je iz parodije strip "odrastao" u neku zasebnu cjelinu gdje ni Amnezija ni ja ne patimo od dosezanja nekih standarda već uživamo u epizodama koje više onako radim za svoj gušt računajući da među 7.000.000.000 stanovnika svijeta ima neko kome će se i to dopasti.



Kakva je danas situacija u BiH na području stripa? Bolja ili lošija nego početkom stoljeća? Koliko se od toga može reći i za ostatak regije, Hrvatsku, Srbiju, Sloveniju…?

BiH je mala zemlja sa, u poređenju sa Hrvatskom i Srbijom, mlađom strip istorijom. Ne možemo se pohvaliti tako velikim dostignućima i brojem izdanja/tiraža istih. Ako na početak stoljeća misliš 2000. godinu onda je situacija svakim danom sve bolja. Strip se, kroz rad udruženja "Drugi ugao" iz Sarajeva i "Deveta dimenzija" iz Banja Luke sve više uvlači u naš svakodnevni život. Možda nemamo tvrdokorična izdanja poznatih stripova u knjižarama ali imamo strip kampove, radionice, festivale, akcije...

Olakšava li ti rad na stripu informatička tehnologija ili ju doživljavaš kao prijetnju stripu u budućnosti, posebno u njegovom analognom izdanju?

Ja sam pravi dinosaurus - crtam i dalje na papiru olovkom i tušem. Nije da ne vjerujem u nove tehnologije no toliko sam se posvetio toj metodi da nekako sada ne želim preći na digitalnu. Naravno, ne mogu baš ignorisati istu ali ograničavam polje ekspertize na dobri stari papir.

Kakve projekte u devetoj umjetnosti možemo očekivati u bližoj budućnosti od tebe, recimo ove godine koja je tek počela? Na čemu trenutno radiš? Gdje i u čijem izdanju čitatelji mogu kupiti strip-albume Filipa Andronika?

U Francuskoj bi početkom godine trebao izaći strip album o izgradnji kipa Slobode koji sam uradio sa kolegom Senadom Mavrićem iz Sarajeva. Upravo pregovaram da započnem rad na još jednom strip albumu SF tematike a do kraja godine bi trebao izaći i 3. album Amnezije. Završavam ga već godinama i konačno je nacrtan, samo mu još naslovna stranica nedostaje.

Možeš li živjeti od kombinacije crtanja stripova i stand up nastupa, ili imaš „normalni“ posao?

Od bilo kojeg zanimanja se može živjeti. Pitanje je samo da li te isto ispunjava toliko da prihvatiš takav život. Mene uveseljava pričati priče i medij papira ili stand up komedije su samo neki kanali kojima to radim. Da znam još koji možda bih imao još neko zanimanje.
Možda bih mogao crtati ili nastupati više. Ali ne brinem se jer između crtanja i nastupanja leži moje zadovoljstvo rađenja tih poslova.
A ako sve omane, onda, kao što rekoh, pribjegnem grafičkom dizajnu koji je moja treća profesija.

Možeš li reći nešto više o tvom radu na animaciji spota „Kažu“ za Dubiozu Kolektiv? Kako je do toga došlo, kakvi su utisci? Je li ti to pomoglo za neko dodatno profiliranje u javnosti? Jesi li upoznao koga iz benda?

Vedran Mujagić, član benda, odabrao je mene kao ilustratora i Tonija Humla kao animatora, da nacrtamo i animiramo taj spot. U suštini, naši prijašnji radovi bili su nam reference za tu gažu. Spot je pokupio i sjajne kritike i nagrade i iako se nigdje ne pojavljujem u njemu, javnost, kao i ti sada, često zna reći "oh, pa ti si crtao taj spot." Iako sam crtao još bazilion drugih stvari, Dubioza Kolektiv je sjajan bend i ta referenca je ogromno zadovoljstvo za mene.

„Kažu“ da postoji specifična vrsta humora, tzv. „bosanski humor“. Kao komičaru i u svijetu stripa i u svijetu stand upa, djeluje li ti to kao prednost ili nedostatak? Osjećaju li se pri prakticiranju 'bosanskog humora' možda i neke financijske prednosti, u odnosu na recimo hrvatski, norveški, američki, južnokorejski… humor?

To što kažeš stoji ali uistinu ne znam po čemu bi se bosanski humor razlikovao od nekog drugog. Smiješan fol je smiješan fol ma odakle dolazio. Nas Bosance doduše bije glas da smo smiješni i to nam daje malu prednost nad drugim nacijama u regiji no ima smiješnih ljudi i drugdje baš kao što ima i ne-smiješnih ljudi u Bosni.
Kao komičar moraš paziti na toliko stvari kojima možeš nasmijati publiku i kako se trebaš ponašati na bini da ti taj tiket da praktikuješ "bosanski humor" neće puno pomoći kada lupiš neku glupost kojoj se publika neće nasmijati.

Danas si ovdje prvenstveno kao komičar. Kako si se ti (s)našao u ulozi (stand-up) komičara? Odakle je došao poticaj, želja, potreba…?

Ja se nisam bavio komedijom do susreta sa Magacin Kabareom (Sarajevo). Pisao sam šale ali sam ih koristio kao podlogu za moje strip radove. U saradnji sa Kabareom, odlučili smo probati ih ispričati uživo, jedna stvar je vodila drugoj, publika se smijala i... kako ono kažu, ostalo je istorija.

Možeš li u kratkim crtama opisati svoj put komičarskim vodama od početka do, recimo, večeras?

Uh, tome ima 5 godina... Dakle počeo sam, kao što rekoh, nastupom u sklopu Magacin Kabarea. Prvih par godina nastupao sam u njihovom klubu u Sarajevu a onda se proširio glas o meni među komičarskim krugovima u regiji i počele su pristizati ponude za nastupe. Kako u to vrijeme nije bilo nego možda tri komičara u Bosni i Hercegovini, nastupali smo gdje smo mogli, organizovali večeri Otvorenog mikrofona za nove komičare i kroz rad na nastupima i organizaciji drugih, upao sam u taj svijet stand up komedije.

Koje su podudarnosti, a koje razlike u izražavanju onog što želiš podijeliti putem medija stripa i putem javnog nastupa na stand up događanju? Koji je način zahvalniji i jesu li te prednosti dovoljne za potpuno odbacivanje onog drugog?

Kada crtam stripove njih nekada objavi neko i onda kupi neki čitaoc koji 500 kilometara dalje od mene kaže "heh, ovo je smiješno." Kada nastupam onda 100 ljudi tu, na metar od mene, odmah nakon što izgovorim šalu, prasne u smijeh. Ta direktna reakcija na tvoj rad je takav adrenalinski šut u guzicu kakav strip nikada ne može biti.
Doduše, sa stripom nemaš tremu nastupa pred stotinama nepoznatih ljudi ali, šta ćeš, negdje dobiješ negdje izgubiš.

Nisi jedini stripaš koji se upustio i u stand up vode (ovako iz prve pada mi na pamet kolega iz StripOsa Aleksandar Gucunski). Možeš li povući neke paralele stand-upa i stripa? Njihova je poveznica kod tebe očito humor. Ili možda nije?

Osim Aleksandra i mene i strip crtač Navid Bulbulija iz Sarajeva je također stand up komičar. Vjerujem da nas taj britki zafrkantski um dovodi u priliku da brzo smišljamo smiješne stvari i da onda koristimo prvi raspoloživi medij da ih prenesemo do publike.

Večeras nastupaš s kolegom Hazimom Mujčinovićem, i to doslovno zajedno s njim, obojica na sceni u isto vrijeme, što baš i nije često u stand upu. Kako funkcionira takav duetni nastup? Jeste li ga testirali više puta? Je li lakše, ili duhovitije nego kad nastupaš sam?

Kada obično nastupaju dva komičara onda idu jedan iza drugog. I onda publika obično kaže "jedan je bio bolji". To je prilično bezveze jer će u poređenju bilo koja dva predmeta jedan biti bolji. Hazim i ja to želimo izbjeći. Želimo publici pružiti veče sajnog provoda u kojoj neće biti "boljeg" ili "lošijeg" komičara.

U posljednjih godinu dana, posvećuješ li više vremena stand upu ili stripovima?

Na nekim mikro razmjerama ponekada više nastupam nego što crtam. Ali na godišnjem planu bezuvjetno više crtam nego što nastupam.

Prognoze za nešto dalju budućnost: čime ćeš se duže baviti, stripom ili stand upom?

Navučen sam na strip i sumnjam da ću se ikada "skinuti" sa toga. A gdje će me strip odvesti, u komediju, televiziju, film, muziku, pisanje... ko zna. U tome i jeste radost neizvjesnosti.

Eto, oprosti na smetnji i hvala na odgovorima! Požuri, zove te publika…

Razgovarao: Ivan Trenkl

srijeda, 16. prosinca 2015.

Balkanske vode - Dječjim stripom protiv poplave, knjigom za čiste rijeke




Što se dogodilo?

Područje niskog tlaka zraka imenovano "Yvette" ili "Tamara" uzrokovalo je 14. – 16. svibnja 2014. poplave na području Balkana. Oborine u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini bile su najobilnije u 120 godina otkako se bilježe meteorološka mjerenja. Kiše, aktivirane bujice i klizišta podigle su vodostaje rijeka što je dovelo do poplavljivanja okolnih nizina. Poplavne vode uzrokovale su 2.000 odrona diljem jugoistoka Europe. U poplavama iz 2014. indirektno je pogođeno preko 2 milijuna ljudi. Tisuće životinja ostalo je pod vodom. Biljni svijet mjesecima kasnije pokrivalo je blato.

Poplave je prouzročila priroda. Za posljedice šteta u velikom dijelu krivi su izvršne vlasti i ljudi. Nedostatkom sredstava preventivne mjere gotovo da se ne provode. Nasipi oslabljeni iskopima šljunka stari su 50 i više godina. Korita rijeka, odvodni i oborinski kanali čiste se neredovito. Stanovništvo baca u kanale i rijeke razni otpad: plastične boce, vrećice, papir, staklo, ostatke hrane i higijenskih proizvoda. Direktno si ugrožavamo život i okoliš, zagađujemo vodu, zemlju i zrak. Stvaraju se plutajući otoci smeća koje poplave rijekama raznesu po cijeloj planeti.



Što ćemo mi u vezi toga učiniti?

Projekt Balkanske vode ima cilj izdati knjigu koja sadrži dječje stripove na teme poplava nacrtane na radionicama tijekom 2015. godine u mjestima: Gunja (RH), Obrenovac (RS), te Maglaj i Doboj (BiH).

U knjizi su i iskrene priče o životu za vrijeme poplava, fotografije šteta prouzročenih poplavama i fotografije korita onečišćenih rijeka.

Knjigu A4 formata od 156 stranica u boji, na jezicima triju zemalja uz prijevod na engleski, dijelit ćemo djeci i mladima u spomenutim mjestima u zamjenu za 5 iskorištenih plastičnih boca (PET ambalaža) ili 5 komada PE-LD ambalaže (fleksibilne boce, vrećice za kruh i smrznutu hranu…).

Primarni cilj je postupno graditi svijest među djecom i mladima da se otpad više ne baca u rijeke i na taj način preventivno djeluje na štete od poplava.

Organiziranim radionicama pomogli smo djeci da se na kreativan način oslobode trauma i strahova od poplava, skupljanjem otpada dajemo im priliku da nauče nas starije kako poštivati prirodu.



Kako nam vi možete pomoći?

Ukupno planiran budžet za provedbu projekta iznosi 4.000 USD od kojih se 3.000 USD planira pribaviti putem grupnog financiranja preko Indiegogo crowfunding platforme. Skupljena sredstva utrošiti ćemo za tisak 1500 knjiga koje dijelimo djeci u 4 spomenuta mjesta u zamjenu za plastični otpad.



Sva dodatno prikupljena sredstva ulažu se u daljnji tisak knjiga, promocije, izložbe i prikupljanje plastične ambalaže u nizu mjesta uz tok rijeke Save koja prolazi kroz sve tri zemlje, zatim Bosne, Morave i drugih. Projekt bi provodili godinama s ciljem da u što većoj mjeri ekološki osvjestimo stanovnike ovih, ali i ostalih prostora. Čiste rijeke znače život, nama danas i generacijama koje dolaze.


Tko smo mi?

Udruga ljubitelja stripova StripOs Osijek, osnovana 2009. godine, sa glavnim ciljem očuvanja baštine stripa i poticanje kreativnog stvaralaštva djece i mladih. Radeći Festival dječjeg stripa u Gunji 2015., rodila se ideja izrade regionalnog humanitarno-ekološkog projekta koji bi obuhvatio područja Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije pogođene poplavama 2014.






May the hype be with you!





Ususret sutrašnjoj premijeri, pridružujemo se općenarodnom hype-u koji trese sve obožavatelje serijala Star Wars.

Elem, premijera sedme epizode Star Wars-a bit će 17. prosinca 2015. u kinu Urania.

Kao prateći segment premijere bit će otvorena i izložba karikatura likova iz serijala, a iste potpisuje naš poštovani član Tihomir Taborski. 

Ususret premijeri pročitajte intervju s Tihom koji je dao za portal moscroatia.com ali i pogledajte video uratke koje snimio dok je crtao karikature. 




Zašto crtaš Star Wars?

Imam lijepu kolekciju karikatura brojnih glumaca, glumica i slično, koji mi služe kao reklamni primjerci za naručitelje, ali likove iz Star Warsa crtam zato što sam veliki zaljubljenik u ovu svemirsku sagu. Odrastao sam na crtanim filmovima poput Ewoksa i Droida, sakupljao sam albume i sličice. U filmove sam se zaljubio tek kasnije i to prvenstveno zahvaljujući knjigama Josepha Campbella, poznatog dvadesetostoljetnog američkog mitologa koji je na neki način bio mentor Georgea Lucasa i nadahnuo ga pri kompletiranju njegove priče.

Komparativna mitologija mi je, uz crtanje, velika ljubav, a Star Warsi pršte arhetipskim simbolizmom junakove pustolovine kao vječne priče umotane u moderno ruho. Propustio sam sve to uzbuđenje koje je vladalo pri izlasku prethodnih nastavaka te sam se oduševio kada je prije dvije godine najavljeno novo poglavlje.


Koliko ti treba vremena za jednu karikaturu?

Ljepota crtanja je što u njemu uživam i predstavlja mi oblik meditacije, a tada pojam vremena nestaje. Kada radim na karikaturama poput ovih onda mi nitko ne nameće rok pa se mogu opustiti i raditi na njima dok sam ne budem smatrao da sam napravio najbolji posao koji trenutno mogu. Kako sam odlučio i snimati proces crtanja, mogu reći da mi u prosjeku treba po 4-5 sati kontinuiranog rada, ali naravno mogu brže, a mogu i sporije. Sve ovisi o ostalim obavezama.




Scouts Condre ili Tihomir Taborski prema Star Wars generatoru imena


Odakle ideja za snimanje videa za vrijeme crtanja i kako to radiš?

Ideja za snimanje procesa crtanja pojavila se nekako spontano, kroz razgovor s mojim bratom koji se istovremeno odlučio na sličan pothvat ali u drugačijoj branši – izradi karata za igru Hearthstone.

Oduvijek sam zaljubljenik u multimediju i video-montažu pa sam odlučio snimati proces crtanja za kojim vlada relativno velik interes na netu. Ljudi vole zaviriti u intimni prostor autora i gledati „njegovim očima“ proces nastanka djela.

Snimanje je jednostavno – fiksirate kameru na mjestu koje želite kako bi ulovili najbolji kadar, osigurate oko sebe puno svjetla i snimate. Kasnije se sve ispolira u montažnom programu.


Koliko karikatura/video karikatura imaš - što je u planu?


Općenito, karikatura imam puno, a Star Wars likova trenutno 15-ak kao i videa koji su snimljeni ali još nisu spremni za puštanje u promet.

Jednog po jednog dodajem na svoj YouTube kanal pod nazivom TabsLabRed (od Taborski Laboratory). Ne želim brzati s njima jer mi se nigdje ne žuri, a želim da budu dotjerani kako treba. Možete biti sigurni da će puno videa doći u narednom razdoblju. Možete objave pratiti i na twitteru.

Izrada karikatura je počela iz ljubavi, a pretvorila se u lijepu priliku za izložbu povodom filma, no to definitivno ne znači da ću ove likove prestati izrađivati nakon izložbe.


Kakvu izložbu pripremaš?

Potaknut idejom prijateljice, odlučio sam ući u suradnju s osječkim kinom Urania i napraviti izložbu karikatura likova iz Star Warsa koja će biti otvorena 16. prosinca 2015. i to pola sata prije pretpremijere filma. Ideja je dobronamjerna – doprinijeti dekoru kina povodom nastavka sage uz koju su brojni odrasli i koja za mnoge predstavlja oblik religije.

S desetak prijatelja sam dogovorio da ćemo na pretpremijeru doći u majicama na kojima će ove karikature biti otisnute. Neopisivo sam uzbuđen oko dolaska filma i činjenice da imam priliku doprinijeti svojim radom.


Hvala na razgovoru i drago nam je da si u našoj udruzi, želimo ti puno posla tj. karikatura!


Ova saga je bogata likovima i čeka me puno posla i užitka. Ne planiram previše unaprijed jer se planovi uvijek izjalove. Radije radim ono što volim, a iskustvo mi kaže da me to uvijek odvede na pravo mjesto. Tako sam došao i do udruge i tko zna kamo me dalje to vodi.






Intervju i video materijale prenosimo s dozvolom autora.