Stripokalipsa u Puli

Au, seks, droge i babaroge (ili šta su momci skrivili?)

Taman kad smo završili s promocijom strip-albuma Emisija Emocija, bez pretjerivanja, briljantne strip-autorice Irene Jukić Pranjić (samo gledajući prošlu godinu, 30 epizoda emisije „Strip u Hrvatskoj“), javio se Branimir Sljepičević – Brada, ispred Saveza udruga Rojca, s pitanjem – imam li slučajno kakvu izložbu? Pošto još od 2008. u Osijeku i okolo kujemo tu strip-scenu (jako fanatična i neprofitabilna rabota), ima se materijala za izložiti, štoviše, čak i nekoliko postava. Obzirom da smo prošle godine napravili jedan fin đir s izložbom stripova iz našeg magazina, na festivalu reportaže i reportera FRA-MA-FU u Virovitici, nazvao sam strip-crtače Roka Idžojtića, Krešimira Pongraca, Marka Dješku i Stjepana Matića s prijedlogom da izložbu svedemo na njihove autorske radove pošto imaju sasvim pristojne količine. Naravno, svi su pristali. Nije to, za sada, još uvijek na razini poznatih domaćih strip-autora, bez čije inspirativne slave i radova ne bi dolazile nove generacije, ali kako se radi o polu-profesionalnoj ekipi (ne po talentu i volji za crtanjem stripova, već po pitanjima financijske prirode) možemo biti prilično zadovoljni razvitkom. Dakle, pogodili mi to sve, poslali radove, te prije polaska iz Osijeka za Pulu skoknuli na kavicu u jedan dobar birc gdje su nas, vidjevši brošuru izložbe, ispratili s podnaslovom ovog odlomka.

Traže se živi ili mrtvi! Bolje mrtvi! Konjička Policija

Put

Od Osijeka do Pule, s stajanjem u Zagrebu kako bi pokupili Dješku, ima nekih sedam i po sati, što je prilično iscrpljujuće, pogotovo uzevši činjenicu da smo uz pomoć naknadne pameti izračunali da bi proračun dopustio unajmljivanje kombija. Također, kiša i snijeg nisu bili baš od pomoći, ali – fanatizam je jedan od ključnih motivacijskih čimbenika kad se bavite stripom. Za neupoznate, bacite oko na intervjue ili biografije nekih od poznatijih strip-autora i doći će te do zaključka da nismo drugačiji niti mogli ispasti. Primjera radi, pokojni strip-scenarist Zvonimir Furtinger - Furta je tako bio svirač, pjevač, grafički radnik, suvlasnik rudnika lignita, kinooperater, grobar, željezničar, a u jednom trenutku čak i član egipatske mađioničarske skupine koja je krstarila Bliskim Istokom. Na pitanje zašto više ne crta stripove, Julio Radilović – Jules je rekao da - bi on, no nema više dobrih scenarista, naime Furta mu je pisao scenarije. I naravno, kad znaš takvih pedesetak, čak i luđih priča, putovanje po snijegu, kiši i brdima (vozim i gledam samo u cestu, a strah od visine zaboravljam) je zapravo mačji kašalj, pogotovo u dobrom društvu s izabranom glazbenom pozadinom. 

Hajde, hajde, dođi opet tu

Na rivi girice nisu plivale na trbuhu, no nije niti sezona, pa smo imali priliku vidjeti Pulu u njenom mirnijem izdanju. Naoko mirnijem, jer bez obzira što nema mnoštva turista, Pula je sadržajima bogat grad. Centar gradske kulture u Puli je svakako bivša vojarna, bivša kasarna, a sada multifunkcionalni prostor i društveni centar Rojc. Naime, u Rojcu je smješteno većina udruga iz Pule. Pa tako i naši domaćini - Savez udruga Rojc, kojeg čine 18 udruga. Ovo je nešto, primjera radi, što nedostaje u Osijeku, iako su neki koraci učinjeni po tom pitanju (inicijalni sastanak i mail lista udruga koje se bave nekakvim kulturnim sadržajima). Zajednički nastup prema proračunskim sredstvima, bilo kojeg tipa (grad, županija, RH, EU) je uvijek povoljniji nego pojedinačan koji može donijeti sredstva koja se ne moraju raspodjeljivati, ali ona će uvijek biti manja. U ovom kontekstu valja spomenuti, kako su, uz ostale, i Pula i Osijek, jedni od kandidata za program Europskaprijestolnica kulture 2020-e godine. Oba grada imaju svoje nedostatke i prednosti (npr. Osijek nema savez udruga s vlastitim funkcionalnim prostorijama, no s druge strane ima nas duplo više), no meni osobno su najjači Irci. Dakle, Republika Irska je za EPK 2020 kandidirala, između ostalih, i Dublin. Opet. Projekt, sam po sebi, je zamišljen kako bi potakao razvoj kulturnih sadržaja u manjim gradovima, ne onima koji su glavni, jer time što su glavni gradovi, su ujedno i prijestolnice kulture unutar EU. Usporedbe radi, Zagreb nije prošao, tako da ipak nismo najgori od sve djece.

Otvorenje

Rojc ćemo, u naredna tri dana posjetiti isto toliko puta i samo se prvi put nismo izgubili, iako smo imali i navigaciju (daleko smo još od cehovih navigatora, a nije da nema začina). Taj prvi put je bio i najbitniji jer trebalo je otvoriti izložbu i postaviti bajtu s izdanjima za kojom će, po otvorenju, strip-autori crtati za publiku. Vezano za sam čin otvorenja, gospoda su se ispričala i prepustila meni da pred 40-ak ljudi kažem koju mudru na konto njih. Nakon burne, ali odlične noći te zatim 8 sati vožnje (inflacija, jel) besjedih kako su njih četvorica jahača stripokalipse svojevrstan autorski presjek unutar Udruge StripOs, ne samo generacijski već i stilski te kako nam je posebna čast doći u DC Rojc s nekakvim programom, a ne samo turistički. U pravilu to biva tako, Rojc, poslije svoje vojne faze, postaje skvotom te kasnije društvenim centrom kakvog drugi gradovi samo poželjeti mogu, a k tome - povratna informacija prijatelja i poznanika, koji su posjetili isti, je uvijek bila oduševljenje – čovječe, bili smo u Rojcu. Eto tako smo i mi, čovječe, bili u Rojcu. Nakon tog predstavljanja najavljeno je crtanje za publiku, mogućnost kupovine izdanja Udruge StripOs koja nisu rasprodana ali i poziv da se posjete stranice stripos.hr jer su izdanja tamo dostupna u digitalnom obliku. Vezano za crtanje za publiku, mislim da sam ubo definiciju – to su stripom inspirirani crteži koji su kompleksniji od skice ali manje sadržajno bogati od ilustracije, a nastaju u posrednoj komunikaciji između crtača i publike. Postoji i drugo mišljenje, ono da strip-autori ne bi trebali na srodnim manifestacijama crtati za publiku i to također ima, na prvu duhovito, ali i razumno objašnjenje. Prigodom promocije strip-albuma Emisija Emocija uz Irenu je bio i Vladimir Šagadin, koji je naveo primjer s festivala Sanjam Knjige, a koji se održava u Puli. Na taj fest, drug Vlado i ostala ekipa iz Zagreba su „uvalili“ i strip. Iz njegove vizure, ali i iz dosadašnjeg pogleda na strip Ministarstva kulture RH, strip i knjiga su jednaki, barem u natječajima kojima pisci i strip-autori mogu pristupiti. Pa kako ne biste tražili od nekog pisca na književnom festu da vam nakuca kakvu tragediju, komediju ili dramu od 200 riječi isto tako ne bi bilo u redu žicat strip-crtače za slično. No, ova izložba i festival Sanjam Knjige su sasvim različit par opanaka te je shodno tome, prigodom otvorenja šutljiva ekipa, progovorila jezikom u kojem je najvještija. Nacrtano je tridesetak „manje od ilustracije, više od skice“ crteža i bilo je lijepo vidjeti osmjeh na licima zadovoljnih posjetitelja, ali i crtača, jer kako je rekao Dješka „zadaci“ su bili baš super. Po završetku programa prvog dana, mal' smo se srondali u obližnjem bircu s domaćinima kako običaji i nalažu, pa ako vam je dosadno organizirajte izložbu ili promociju stripa – zabava zagarantirana! 

Mrkli Mrak

Po otvorenju izložbe, dok su majstori pičili crteže po željama, imao sam priliku prodivanit' koju s ekipom – pored Gorana Parlova, strip-crtača svjetskog renomea, Puležana, u Puli se mogu pohvaliti i s kontinuiranim strip-radionicama koje provodi Udruga Art&Music, ali i s novim pristupima. Tako su se braća Juhas, Vjeran i Vibor (scenarist i crtač), bacili u netipičan pothvat – otvorili su strip-čitaonicu. Uvjetno rečeno, žrtvovavši (opet taj fanatizam) osobnu kolekciju stripova, koja košta 'boga'oca', svojim sugrađanima i gostima su ponudili ugodan prostor galerijskog kapaciteta gdje se posve besplatno mogu čitati probrani strip-naslovi. Svoju strip-čitaonicu Mrkli Mrak (iako prostor ima podosta svjetla) su strateški smjestili kraj srednjoškolskog centra u kojem se nalazi niz srednjih škola te klinci za vrijeme odmora mogu doći i pročitati koji strip. Pored strip-čitaonice, valja spomenuti i gradsku knjižnicu koja posjeduje impresivnu zbirku stripova, ali to postaje manje-više pravilom. Za skorašnji književni festival Sanjam Knjige ovaj autorski tandem priprema i strip-svezak, naziva Mr. Joe, a što je zapravo osvježenje poznate bajke o Velom Joži. O njihovom projektu – Veli Jože, zajedno s prvim stranicama stripa možete saznati više ovdje. Još jedna stvar je u ovom dijelu bitna, scenarističko-crtački tandem Juhas predstavlja sponu između mladih naraštaja koji pohađaju strip-radionice i afirmiranih autora – u ovom slučaju Gorana Parlova, te će biti zanimljivo pratiti daljnji razvoj strip-scene u Puli jer zaista imaju  preduvjete da unutar svojih mogućnosti budu respektabilan dio šarolikog strip-spektra koji nam je još davnih 30-ih 20-og stoljeća (možda i ranije) ostavljen u naslijeđe. Još jednom, da se ne pogubimo, strip-parametri u Puli su: kontinuirani rad s mladima, književni festival s jačim naglaskom na strip, novi autori s jasnim ciljem, strip-autor svjetskog renomea i podrška lokalne zajednice kroz financiranje projekata.  

Strip-radionica

U pravilu strip-radionice s mlađim generacijama su najbolji dio svake strip-manifestacije. Radi se o jednostavnom osjećaju ponosa da si proslijedio baklju, a izbor, što će s njom učiniti jest na samim sudionicima radionice. Problem sa strip-radionicama je nedostatak adekvatnih prostora, što u Puli nije bio slučaj s tim da je konstatacija voditelja ove radionice, Roka Idžojtića, na osnovu prethodnih primjera, da je dodatni motivacijski faktor to što klinci crtaju svoje stripove unutar prostora gdje se već nalazi izložba stripova. Nakon što je strip-radionica završena, a svi sudionici nacrtali po tablu stripa, nagrađeni su izdanjem iz edicije „Biblioteka StripOs“.

Dojam o izložbi, Mrklom Mraku i radionici možete steći i putem slijedećih fotografija:

Strip-table Roka Idžojtića

Naoko širi pogled

Rokinjo i strip-table "Krampus is not dead"

Stjepan Matić i lice s potjernice

Prve posjetiteljice

Razgledavanje tabli Krešimira Pongraca

Razgledavanje tabli Marka Dješke

Dnevni boravak DC Rojc je prilično dobro opremljen, zvučnici, biblioteka, projektor, redakcijske prostorije...

Kako prepoznati strip-crtača? Vedran Rakić s radovima pod rukom...

Testiranje opreme

Mal' se i zagužvalo...

Gledaju se izdanja...

Pripremaju papiri...

Ugodno ćaska...

Razgleda...

'Mingla'...

Postavlja stol...

Čita brošura...

Marko Dješka se odao aranžiranju stola

Posjetitelji gledaju izložene radove...

    ...kojih je bilo oko stotinjak (radova, ne posjetitelja)

Roko i ekipa iz Slavonije koja živi i radi u Puli

Fotke samog otvorenja nemam, pa je slijedećih nekoliko s crtanja za publiku

Najbolji način za prikratiti čekanje na crtež je pogledati izložene radove

Ili stati u red...

A zna se tko je prvi na redu...

Vezano za dio neožbukanog zida u pozadini, svima je naravno jasno da je to guska, a ne patka, kako su neki tvrdili...

Dješka pikira olovku

Imao je i živi model koji je strpljivo pozirao na podu

Stjepanu i Marku se pridružio i Roko s čašom soka od jabuke, našeg omiljenog pića

Škrab, škrab, crt, crt

Bilo je i soka od borovnice

Poziciju br. 4 (na dnu stola) zauzeo je Vedran Rakić

Čita se...

...i razgovora

Tu su i prvi radovi

A drugi nastaju...

Jedna od tabli Milenog, u prvom planu...

Pa još malo posjetitelja...

Završava se i drugi rad...

Sok od jabuke, pored toga što je ukusan je i bogat vitaminima

Table Krešimira Pongraca, gore probe za strip Grando - vampir iz Kringe

Krešo je inače član bratstva plave olovke...

...a Ivan je dobio i uspomenu na izložbu

Stjepan čeka slijedeću narudžbu...

A Dješka je u nekim osječkim motivima...

Neki militaristički motivi...

U pozadini Stjepanove table...

Strpljivo se čeka...

Nakon obavljenog posla treba i odmoriti

Krešin najdraži model

Još jedna zadovoljna mušterija

Remember, remember...

Osmijeh

Anarho-nindža kornjača...

I njena nova vlasnica

Sutradan u strip-čitaonici Mrkli Mrak...

...je zapravo bilo prilično dobro osvijetljeno

...uz prateću izložbu...

...raznih motiva..

...i gostiju

Modeli s fotografija nisu bili u prilici svratiti...

Mr. Joe, pročitati gore na linku 

Malo teške artiljerije domaće radinosti

Ovo kreativno ludilo potpisuje Vibor Juhas

Baš se raspištoljio

Alternativni strip-jezik

Prije radionice u Rojcu nas je presreo reporter radio Labina

I komplimentima pomalo iznenadio Stjepana

Roko u elementu prilikom početka radionice...

...objašnjava cilj radionice - tablu stripa

Knjiga o Art&Music festu koju smo dobili na poklon

Započelo se pisanjem scenarija

Stjepan odlučio iskoristiti prigodu za dovršetak nekih ranijih radova

U pozadini, Krešo i njegove table

Crta se i čita...

...a Roko i Petra (stalna voditeljica strip-radionica u Rojcu) pomažu mladim nadama...

...koje se sasvim vješto snalaze...

...i imaju taj crtački pokret...

...crtački i scenaristički...

...pa je i pola table gotovo...

...svašta se tu našlo...

Gotovi radovi...

I tako je radionica završila, a meni se čini da je bratstvo plave olovke dobilo još jednog člana

Tekst i fotografije: Saša Paprić